Ne poznavah te baš mnogo, ali bilo je dovoljno da shvatim kakav si zapravo bio čovjek. Ako se i od koga moglo naučiti nešto o humanosti, ljudskosti, razumjevanju, moglo je od tebe…
Na zelenom tepihu uvijek si bio onaj koji je sprečavao sukobe, širio pozitivnu energiju, pa čak i onda kad tvom timu i ne ide dobro. Malo je takvih ljudi danas, a nažalost danas ostadošmo i bez tebe. Pamtiće te svi kao jednog velikog borca i velikog čovjeka.
Jednostavno za ovakve stvari čovjek se teško pripremi, teško je bilo šta napisati u ove redove… Jedno sigurno znam, bićeš pravi primjer svima koji u životu žele postati dobri ljudi.
Živio si tiho, tiho i odlaziš na neko bolje mjesto od ovoga. Ova tuga i bol znam, neće proći nikada ali kao što kažu ”Heroji ne umiru, oživljavaju ih njihova djela”. Međutim u ove redove ne stanu sva dobra djela koja si za života učinio, jer premalo je mjesta za to.
U jedno budi siguran dragi Dušane, bio si i zauvjek ćeš ostati sinonim ”dobrog čovjeka”, sinonim svega lijepog i humanog što nam ovozemaljski svijet nudi. Budi spokojan i znaj da te tvoji dragi prijatelji nikada neće zaboraviti. Nikad prestati pominjati tvoje ime, nikad prestati pokazivati tvoj osmjeh uz koji će i svima nama u budućnosti nadam se biti lakše. Zbogom dragi Dušane.
Dušan Gajić Gaja (16.12.1988 – 30.09.2019.)
