U društvu muzičara, sportista, pravnika, veterinara, boema i avanturista, Željko Kresojević gimnazijski profesor muzike proslavio je svoj ulazak u svijet borilačkih vještina i sportova. Poslije višegodišnjeg vježbanja on je dostigao crni pojas drugi dan, u sve popularnijoj Aikido vještini samoodbrane.
Po tome je Kresojević kojeg mnoge generacije učenika te njegovi sugrađani zovu maestro, postao prvi u svome gradu, što je za njega važan sportski domet. Aikido sam zavolio gledajući treninge koje ovdje cijelu deceniju vodi Miroljub Jovičić, najbolji poznavalac ove vještine i njen promoter, objasnio nam je profesor Kresojević ushićen zbog uspjeha u kimonu.
-Uvijek sam volio izazove, nešto novo, zanimljivo, sve što me duhovno ispunjava i jača. Jeste muzika moj svijet u kojeg sam ušao u djetinjstvu, u vremenu mladosti ali sada, pronašao sam nešto novo – objašnjava Kresojević svoje preokupacije.
Svemu je odredio jasan raspored, postavio na mjesto koje pripada u njegovoj svakodnevici.
-Rasporedio sam vrijeme, dio dana provodim u odijelu i kravati na školskim časovima, među učenicima. Na muzičkoj sceni, u dirigentskoj ulozi nosim leptir mašnu. Poslije u kimonu vježbam bez bilo kakvih predrasuda, mada sam na treninzima ubjedljivo najstariji po godinama ali su moja osjećanja bliže tinejdžerskim, mladalačkim. To je zasluga sporta, vježbanja i snažne volje – teoretiše profesor gradeći jedinstven most između muzike i sporta na kojem sada čvrsto i odlučno stoji.
Najveću podršku u tome daje mu porodica, posebno kćerka Jelena koja je na umjetničkom polju krenula istim stazama. Ona je magistar muzike. Željkov instruktor Miroljub Jovičić hvali svoga sljedbenika. Podsjeća da ga je upoznao prije devet godina, kada je došao na prvi trening. Jovičić naglašava njegovu odlučnost i jaku volju kojom je savlađivao sve prepreke i stalno napredovao.
-Profesor je najstariji nosilac crnog pojasa, drugi dan. Fascinirajuća je njegova ljubav prema ovoj vještini, upornost, želja i volja za učenjem i napredovanjem. On je sebi postavio cilj, spojio ljubav prema umjetnosti i sportu, izgradio simbiozu tijela i duha. Bio je na seminarima i kampovima, koristio svaku mogućnost da postane jači i bolji – ispričao je Jovičić obrativši se Kresojevićevim prijateljima koji su sredinom februara u Gradišci priredili svečanost u njegovu čast, proslavili njegov uspjeh. Među njima su Nebojša Ristić, Slavko Spasojević, Dragan Tutnjilović, Dejan Kovačević, Ostoja Šmitran, Predrag Mirjanić, Tonko Janković…
-Ovaj primjer svima daje motiv, profesor je uzor mlađima i mladima. Njegove lekcije u kimonu, u sportskoj dvorani, jednako su poučne kao i lekcije odnosno časovi u muzičkom kabinetu gradiške Gimnazije – kazali su Nebojša Ristić i Dragan Tutnjilović hvaleći životne principe Željka Kresojevića, Srpčanina koji je davno u potrazi za poslom došao u Gradišku i ovdje postao prepoznatljiv po muzičkoj misiji, stalnom ukazivanju na vrijednosti koje nudi umjetnost. Njegova kćerka Jelena objašnjava principe kojih se oduvijek držao.
-Moj otac je uvijek zračio mladalačkim duhom, on širi pozitivnu energiju, životu pristupa sa najljepše strane i vrijeme provodi sa mladima. Sport je takođe njegova opsesija kao i muzika, zato svojim primjerom pokazuje da nikada nije kasno za bilo koju društvenu aktivnost, ukoliko se osoba u tome dobro osjeća. Njemu je sigurno lijepo i on to bezrezervno pokazuje – analizira Jelena Kresojević postupke i stavove svoga oca.
Pohvala kolege
Ostoja Šmitran, muzičar iz Nove Topole nekoliko decenija druguje sa Željkom Kresojevićem. Mnogo zajedničkih nastupa smo imali, uveseljavali narod u Lijevče polju, kaže Šmitran, a profesor Kresojević se od svih razlikovao po mladalačkom duhu i stalnom optimizmu.
– Njemu nikada ništa nije teško niti nedokučivo, po tome se izdvaja od mnogih – rekao je Šmitran.
/srpskainfo/
