Sjetvene površine ZZ „Sitnica „nalaze se na planini Manjači na oko 900 metara nadmorske visine, a njen direktor Savo Erceg na neki način je vizionar i čuvar autohtonih sorti strnih žita i uljarica. Naime zadruga već 5-6 godina sije pšenicu speltu, heljdu, lan a od prije tri godine godine i skoro zaboravljenu bezglutensku žitaricu proso.
Na dan žetve heljda, prosa i lana bili smo pozvani na planinu Manjaču gdje zemljoradnička zadruga „Sitnica“na Sitnici sije kulture koje su pomalo bile zaboravljene pa se evo vraćaju na ove prostore. Lijep septembarski dan bio je kao naručen za žetvu to jest dan kada poljoprivrednik željno sklanja plodove sa polja.
„Ove da tako kažem rijetko sijane žitarice su bile gotovo zaboravljene na planini Manjači a mi smo ih vratili na ove prostore. Jedna od najstarijih pšenica spelta na ovoj nadmorskoj visini dala je prošle godine prinos oko 3 tone po hektaru. Proso je ove godine donio oko 3 tone, a heljda oko 3,5 tona što se smatra odličnim prinosom ove kulture. Prošle godine sam zbog enormno velikog nivoa padavina imao gubitak oko 20 hiljada KM u žitaricama a ova godine je bila sušna pa opet prinosi nisu na očekivanom nivou. Ukupno sam sijao oko 12 hektara, a zob je je dala najbolji prinos”, rekao je Savo Erceg kojeg u ovom kraju svi poznaju kao vrijednog i uspješnog direktora zadruge. .
ZZ “Sitnica”, ima odličnu saradnju sa Poljoprivrednim institutom iz Banjaluke, a posebno sa Zavodom za industrijsko bilje injegovim šefom dr Milošem Nožinićem koji je mnogo pomogao oko vraćanje lana i heljde na ovo područje.
Zadruga “Sitnica“ je prilično spremna ušla u ovaj projekt jer ima vlastitu mehanizaciju za sjetvu ovih kultura, nabavljen je i doradni centar i mlin za meljavu heljde koja postaje najznačajnija kultura.
“Heljda ima pozitivno dejstvo u liječenju bolesti krvotoka, proširenja vena, pucanja kapilara, slabe memorije, reume, glaukoma, dijabetesa i stomačnih oboljenja. Najrasprostranjeniji oblici korišćenja ove biljke su zrno heljde, kao i sušena stabljika i cvijet , a ova sjajna žitarica, dobro se prodaje i tražena je a i prinosi su joj da kažemo dobri. Moramo reći da za ovo bezglutensko žito ima sve više kupaca jer priličan broj naročito djece su alergična na glutenska žita. Zadruga će zaštititi ovaj proizvod, uskoro ćemo dobiti i bar kod pa ćemo intezivnije nastupiti na tržištu. Slično je i sa uljnim lanom koji je vrlo tražen”,kaže Erceg.
ANF
Proso ne sadrži gluten
“Proso je zanimljiva kultura, jer se u ovim krajevima nije sijana sigurno 60 godina. Proso je drevno sjeme, koje se izvorno uzgajalo u suvim klimama Afrike i sjeverne Kine još od neolita. Arheolozi su otkrili 4000 godina staru zdjelu rezanaca od prosa u sjeverozapadnoj Kini. S vremenom, proso se proširilo po cijelom svijetu.Rimljani i Gali od ove žitarice su pravili kašu, a u Srednjem vijeku proso se jelo češće od pšenice.Unatoč njegovoj popularnosti, u Americi i Evropi proso se većinom smatralo stočnom hranom.Srećom, zanimanje za ovu namirnicu raste, pogotovo među ljudima kojima se preporučuje bezglutenska dijeta”, kaže Erceg dok čekamo da kombajn iz koša izbaci ovogodišnji rod ove kulture.
