Mijenjaš sebe, mijenjaš i društvo.
Ova priča počinje mnogo ranije od današnjeg dana. Ova priča počinje kao borba između snova i egzistencije, između prošlosti i budućnosti.
Neke stvari se isplaniraju ranije, jer tako misliš da je najbolje, tako vidiš svoj put ka cilju. Poslije osnovne škole sam upisao Gimnaziju, bez mnogo razmišljanja. Kroz djetinjstvo sam se bavio sportom, pratio sport i sanjao da ću jednog dana biti na tim terenima i izvještavati sa tih utakmica. Kako je vrijeme prolazilo u srednjoj školi sve sam više bio siguran da ću upisati žurnalistiku.
Međutim, kako se vrijeme upisa bližilo, roditelji mi rekoše da se do Nove godine odlučim šta ću upisati. Tu počinje borba sa početka priče, te u novo ljeto 2014.godine ušao sam odlukom, da ću upisati Mašinski fakultet?! Da, ipak nudi bolju egzistenciju, bolji novac i sve što ide uz to. Uzeo sam Veneove zbirke zadatka i polako. Volio sam matematiku, ali sam bio lijen da je radim. Vidio sam da nema te energije u meni koja mi govori da ne odustajem. Sa svakim složenim zadatkom sam odustajao sve više i opet. Raskrsnica. Volje nemam da se spremam, a misli idu ka sportu. Mjesec dana prije prijemnog ispita u Brazilu je počelo Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Sveska, olovka, tu je sve, gotovo je i roditelji su prelomili, upiši ŽURNALISTIKU, idi ka svojim snovima…
Sedam dana prije prijemnog ispita, dolazi maturant iz Teslića, skoro pa prvi put u Banjaluku, autobusom, izlazi na pogrešnoj stanici, pješači, ulazi u Kampus i ne snalazi se baš najbolje. Sve je novo, ti si novi, mlad i neiskusan, predaje papire za prijemni, gubi se nekoliko puta po gradu i vraća se kući.
Bijaše to nekada, onih dana kada Nole osvoji svoj drugi Vimbldon, rano jutro pola 6, ispraćaj i odlazak u grad na Vrbasu. Samo da ne kasnim i ne promašim učionicu. Tu je jedno 200 novih studenata, svako u borbi za svoje mjesto. Prijemni i tri stroge profesorice, 50 pitanja, sve ostalo ode u neizvjesnost… do one jedne večeri, kada mi jedan stariji kolega javi, da sam šesti na prijemnom bio, čestitam.
Oktobar mjesec, godina 2014. Novi grad, neki novi stan, Fakultet političkih nauka i moj stari san. Počelo je, ušao sam kao dijete, sve do posljednjih minuta 2019.godine, kada sam iz njega izašao kao čovjek koji se ne može opisati riječima, kao neka nova osoba, kao ono što je uvijek želio biti.
Pet godina, najljepših godina, Taj koji kaže da je najljepše đačko doba, taj nikada nije živio studentski život.
Fakultet političkih nauka u Banjaluci.
Dao mi je priliku da učim i slobodu da kažem. Dao mi je sve ono što mi moj grad nije dao. Trpio je moje padove i davao mi šansu, znao je da mogu uspjeti. Kada niko nije vjerovao on je vjerovao. Kada su me na prvoj godini kolege otpisale, pokazao mi je put kojim trebam ići da bih stigao do cilja. Put koji je možda bio duži, ali svako dobije ono što zasluži.
Kada mi je pokazao put u prvoj godini, do kraja me nije gušio. Dao mi je znanje i vrijeme, obezbijedio mi je da trčim i da letim, da putujem i da se zaljubljujem. Gledao je i moje mamurluke i zapitao je da li treba da se brine. Dao mi je prijatelje, poznanstva. Zajedno smo sticali iskustvo. Mijenjao me je, on je bio nov, a ja sam postajao novi. Ne više novi student, nego novi čovjek. Upozoravao me je gdje su granice i da su ovo sve životne stranice.
Stranice važne kao i šta su vijesti lažne.
Žurnalistika se preimenovala u novinarstvo i komunikologiju, ali sve smo te načine učili kroz metodologiju. Kroz metode i žanrove pišeš osnove, a kroz regulative, da ne bi poslije bilo “kuku sine”. Javna uprava se mora znati, istraži javno mnjenje, moraš ankete slati. TV, radio, internet,agencije i ostali mediji, za sve to možete postati pravi geniji…
Danas sam diplomirani novinar 11.generacije studenata Fakulteta političkih nauka u Banjaluci. Gledam kroz šta sam sve prošao i nisam se pokajao, jer svako gradi svoj put, put do zvijezda. Ja dalje moram ići ka novim izazovima, a on i dalje ostaje tamo u Kampusu, najljepšem dijelu našeg grada.
Možda nije najbolji na svijetu, ali je bio najvažnija stanica ka novom letu. Životna stranica promjene, kojom mijenjaš sebe, da bi mijenjao i društvo.