U intenzivnoj proizvodnji sirovog mlijeka muzne, visokoproduktivne krave su vrlo podložne raznim oboljenjima. Najčešća oboljenja koja se javljaju su mastitis i problemi s papcima. Mastitis se danas veoma uspješno liječi, a problemi s papcima se uspješno rješavaju njegom papaka.
Međutim, najbolja preventiva je redovno održavanje higijenskih uslova smještaja krava koji se postižu redovnim čišćenjem štala. Smanjivanjem mogućnosti rizika od nastanka bolesti pozitivno se odražava na dobrobit krava, a krave koje su bolje smještene i njegovanedaju više mlijeka. Savremeno mliječno govedarstvo i povećanje stepena intenzivne proizvodnje mlijeka povećavaju stepen nivoa oboljenja u stadu. O navedenim problemima razgovarali smo sa ing Boljoljubom Novakovićem koji nam je objasnio značaj njenje papaka kod muznih krava.
Naglim razvijanjem i povećanjem proizvodnje sirovog mlijeka, govedarstvo se upoznalo sa negativnom pojavom povećanja problema oboljenja nogu tokom poslednjih 30 godina. Šepavost, ili problemi sa nogama su jedan od glavnih razloga za izlučenje (škartiranje) krava. Drugi glavni razlozi za izlučenje su problem sa plodnošću tj. sa reprodukcijom i oni sa oboljenjem vimena (mastitis).
Preventivne mjere za šepavost su najvažnije i one podrazumijevaju rezanje papaka koje treba sprovesti dva puta godišnje, najbolje je to uraditi u vremenu zalučenja krave, odnosno od pet do osam mjeseci bremenitosti krave. Drugo rezanje papaka treba sprovesti na početku laktacije, odnosno od 10 do 30 dana po teljenju. Ako se krava još uvijek kreće, liječenje se mora sprovesti brzo i sa odgovarajućom terapijom. Kod odgoja tovnih goveda takođe, postoji problem “šepavosti” i ako taj problem nije toliko zastupljen kao u mliječnom govedarstvu. Postoji nekoliko oblika zdravstvenih problema sa nogama krava.
Glavne bolesti nogu su laminitis, interdigitalni dermatitis, digitalni dermatitis i interdigitalna flegmona, takodje poznata kao nekrotične lezije na, ili u papcima, ili panaricijum. Održavanje papaka ili obrada i njega papaka goveda je veliki problem u govedarstvu. Pojedini naučni radovi koji analiziraju bolesti kod stoke dokazali su da 70 % svih zastupljenih bolesti u stadu muznih krava dolazi od oboljenja papaka.
Papak je dio tijela (organizma) koji nosi cjelokupnu tjelesnu masu krave i neprekidno je izložen štetnim činiocima spoljne sredine. Ako znamda je telesna masa krave najmanje oko 600 kg, onda na svaku nogu, odnosno papak dolazi najmanje oko 150 kg telesne mase. Ako bi životinja stalno odlagala jednu nogu, težina od 150 kg po papku bi se znatno povećala. Savremena nauka o njezi i liječenju papaka muznih krava daje svoj doprinos u pravcu pravovremenog i efikasnog liječenja, s obzirom da hronični slučajevi oboljenja papaka ne dovode uvijek do uspješnog izlječenja. Ukupni gubici koji nastaju kao posledica ovog oboljenja su veliki i u razvijenim stočarskim zemljama dok su kod nas proporcionalno još veći. Prema podacima iz literature oboljenje papaka u uslovima farmskog držanja javljaju seod 15-20 % muznih krava, s tim da je deformitet papaka na pojedinim farmama uočen u preko 50-70 % slučajeva.
Oboljeli papci vrlo često su izvor infekcije i takva grla često imaju upale vimena, zglobova, tetiva i velike probleme sa sterilitetom. Naučno je dokazano je da kod životinja sa zdravim papcima i porođaj teče mnogo lakše. Veoma važan uzročnik za nastajanje oboljenja papaka u vezanom sistemu držanja je netrošenje rožnate materije papaka zbog nedostatka kretanja.
Rožina papka neprekidno raste (oko 1cm mjesečno), odnosno 12 cm godišnje ali kako je u uslovima vezanog sistema držanja krave kretanje potpuno uskraćeno, rožina se ne troši pa nastaju prerasli (stajski) papci. Ovaj problem može se uspešno umanjiti ako se redovno (dvaputa godišnje) vrši orezivanje (korektura) papaka.
Samo zdrava, pravilno hranjena i dobro njegovana muzna krava može da se svake godine teli i daje, zavisno od svog genetskog potencijala, maksimalne količine kvalitetnog mleka. Zato dobar stočar-farmer mora da posveti punu pažnju zdravlju svojih krava. Svaka bolest muznekrave, pa čak i najuspešnije izliječena, prouzrokuje direktne i indirektne gubitke. S toga je najbolje, najekonomičnije, preduzeti sve zootehničke mere pri ishrani i nezi, kao i sprovesti sve preventivne mere zdravstvene zaštite kako bi se sprečilo oboljenje životinja.
Svaku bolest u početku njenog najstajanja je mnogo lakše, sigurnije i jeftinije liječiti i takospriječiti njeno širenje nego kad stadij bolesti poodmakne. Oboljenje papaka krava prouzrokovano je pre svega djelovanjem mehaničkog oštećenja, sa periodičnim prodorom uzročnih infekcija, najčešće bakterija. Obolenje papaka možemo sprovesti u sledeće grupe:Obolenje kože donjeg dela (segmenta) vrha noge (akropodijuma),o bolenje rožine i krzna (korijuma) papka,Obolenje dubljih delova,Tumori,.ovezanost nekih obolenja sapatologijom papaka.Šepavost je ozbiljan i kontinuiran problem na farmama mliječnih krava širom svijeta. Nastaje kao posljedica mehaničkih (fizičkih) povreda, bolesti papaka ili deficitarne ishrane. Kao rezultat toga su povećani troškovi veterinarskih usluga, povećanje broja isključenja iz odgoja i proizvodnje, smanjena mliječnost i na kraju umanjenje profitabilnosti. Jedna od metoda za procjenu šepavosti u matičnom stadu je procjena pri kretanju (LS) koja je relativno brz i jednostavan postupak.
Prostirka mora biti čista i suha pogotovo u zimskom periodu kad životinje dosta vremena provode u unutrašnjem dijelu prostora štale. U tom periodu povećana je i koncentracija amonijaka i ostalih štetnih materija koje svojim prisusutvom napadaju dio tijela krave koji se nalazi u dodiru sa prostirkom i na taj način ugrožavaju zdravstveno stanje krave. Poželjno je da se prostirka mijenja svaki dan te da se zaprljani dio prostirke ukloni kako bi se smanjila mogućnost štetnog djelovanja na papke.U cilju izbjegavanja mehaničkih povreda rožnate materije papka vrši se njegovo obrađivanje tj, skraćivanje na dužinu koja nemože prouzrokovati mehaničko povređivanje. Ovu aktivnost je bitno uraditi na stručan način sa odgovarajućom opremom i sa pažljivim pristupom.
Postoje tri sistema držanja mliječnih krava i to: vezani način, slobodni način i kombinovaninačin držanja. Kod vezanog načina držanja krave su vezane na jednom mjestu u staji, tu se hrane, muzu i njeguju. Mogu biti vezane jednoredno (do 15 grla u staji), dvoredno i višeredno(50-60 krava). U ovakvim stajama mogu se ugraditi tri vrste ležišta: kratka (duljine 160-170 cm, a širine 110-115 cm), srednje duga (duljine 170-180 cm, a širine 110-115 cm) i duga ležišta (duljine 190-220 cm, a širine 115-120 cm). Prednost ovog načina je u mogućnosti individualne kontrole i hranidbe svake pojedine krave, a i veća je proizvodnja mlijeka po kravi i bolja iskoristivost hrane u odnosu na slobodan način držanja. Kretanje je ograničeno, a muža se obavlja stacionarno (na ležištu u muzne kante ili u mlijekovodni sistem). Slabiji su rezultati vještačkog osjemenjivanja jer je teško uočiti kad je krava u estrusu.
Higijena životinja je slabija i skraćen je vijek njihovog iskorištavanja. Češći su prolapsi materice kao i ozljede nogu i vimena, a i veći su troškovi ulaganja u opremu i troškovi održavanja. Slobodan i kombinovani način držanja krava su mnogo bolji za zdravstvenu slikustada kao i bolje reproduktivne karakteristike grla. Kvalitetna ishrana, higijena objekata, čista prostirka, dosta kretanja po površini koja je ravna iredovno održavanje papaka smanjuju mogućnost nastanka oboljenja papaka i nogu.
