Upravo sam stigao iz Londona s utakmice Fulham – Manchester United, a putem sam na netu “listao” novine. Bolje da nisam jer sam popizdio skroz-naskroz.
Pitam se što to meni sve treba i zašto moram sad, umjesto da kresnem pivu ili dvije uz pregled premierligaškog dana na BBC-u, pisati ovaj komentar novog idiotskog ispada u Splitu. Naravno, ne moram, nitko me na to ne tjera, nalazim se tisućama milja daleko i nitko mi neće ništa reći ako ništa ne napišem, ali ne mogu protiv sebe. Moram nešto o ovome reći, pa kud puklo da puklo, kome se sviđalo ili ne sviđalo.
Prije svega, jako me je sram. Vjerojatno vam je poznat taj osjećaj kad se iskonski sramite, kao da ste upravo vi jedini i isključivi krivac za sve. Kao da sam ja bio taj moron koji je udario te dečke na splitskoj rivi, kao da je moja ruka potjerala tog jadnog mladića u more i kao da sam ja osobno taj kreten koji je vikao “četnik”. I to je zanimljivo, čak sam više vremena proveo razmišljajući o tom najnižem stupnju čovjekova pretka koji viče iz gomile nego o toj čovjekolikoj hordi koja tuče. Mislim da se taj “junak” koji huška s tobože neprimjetnim “četnik” nalazi na nižoj ljestvici razvoja od onog koji podiže ruku na sportaše koji su u posjetu njegovu gradu, koji bi trebali iz njega ponijeti lijepe uspomene.
No, da ne duljim, da i ja ne trkeljam bezveze jer i nema se što previše za reći. Sad će, ionako, svi pametniji od mene krenuti s držanjem prodika, sa sociološkim predavanjima, mnogi će prozvati grupicu huligana, ali mnogi će stati i u njihovu obranu, te uprijeti prstom u društvo, nedostatak brige o mladima, prepuštenost ulici, loše imovinsko stanje, truć/bruć, trkelj, trkelj… Nadalje, reći će kako je ovo izolirani slučaj u jednom prilično uređenom društvu i kako ne može grad i država biti taoc male grupice neotesanaca. No, je li zaista tomu tako? Je li zaista istina da država i društvo s ovim nemaju nikakve veze. Ajmo jednom pogledati sami sebi u lice i reći istinu; pa nije baš tako.
Možda bih otišao predaleko ako bih rekao da država sponzorira ovakve činove, ali sasvim sigurno malo toga radi da do njih ne dođe. Ponovno se ništa neće dogoditi, ponovno nitko neće uhvatiti krivce ili ako ih se i uhvati dobit će godinu dana uvjetno ili kaznu rada za opće dobro. Dosta su toga već i napravili, ne bih se iznenadio da im se i ova najnovija bravura uračuna u kaznu.
Sami ste, gospodo političari, ovo zakuhali! Svi vaši sitnopolitički govori i prozivanja vraćaju nam se kao bumerang. Namjerno nisam napisao “vraćaju VAM se” jer vi ste sretni da status quo potraje, vi se zadovoljno smješkate kad pravi rvati mlate četnike. Zadovoljno trljate ruke kad se mrze Srbi, Hrvati, Albanci, muslimani… Sretni ste kad ljude tuku usred bijela dana na splitskoj rivi.
Na žalost, tako je kako je i ništa se, barem u bližoj budućnosti, neće promijeniti. Barem dok još nekoliko generacija ne odraste, ako se i onda nešto promijeni. Svaka čast tim Splićanima koji su pružili ruku tom dečku koji je iz mora vikao da je Crnogorac i da nije Srbin. Svaka čast na pomoći, ali tragikomična je ta scena. Veliki i teški crnjak, a opet i nevjerojatno montipajtonovski komad. Večeras sam pesimist, baš sam jebeno nezadovoljan i nesretan činjenicom da se ništa nije promijenilo i da se vjerojatno ništa neće promijeniti.
Na kraju, dragi sportaši, vaterpolisti Crvene Zvezde, ako vam to nešto znači, ja vam se ispričavam. Oprostite na našem negostoprimstvu, oprostite na našoj neukosti i uskogrudnosti. Molim vas, nemojte se vi prema nama ponijeti ovako kao što smo mi prema vama.
/Neven Cvijanović/Sport Klub/
