Kada su svi mislili da je Zoran Adžić gotov, on je izborio kandidaturu, pobijedio na izborima za gradonačelnika Gradiške, a sada je po četvrti put izabran za predsjednika SNSD-a Gradiška.
Adžić je na ovaj način pokazao da je politički pragmatik i da je odlaskom Nikole Kragulja potpuno ovladao Gradiškom. Ako tome dodamo činjenicu da Slavko Dunjić zbog svog zdravstvenog stanja nema više političke moći i uticaja kakvu je nekada imao, a da sa druge strane nema politčara koji se trenutno može suprotstaviti Adžiću, jasno je da će on neprikosnoveno vladati Gradiškom dok ga zdravlje bude služilo.
Ako se vratimo u prošlost Adžić je političku karijeru započeo u SDS-u, a tu mu je najviše pomogao Slavko Dunjić, preko kojeg je uspio doći na čelo Elektrodistribucije Gradiška, da bi mu se kasnije porazom SDS-a u Gradišci stvari same po sebi posložile.
Adžić je u posljednjoj trci za treći mandat gradonačelnika Gradiška uspio da i pored nesuglasica sa Miloradom Dodikom izbori kandidaturu, pobijedi za gradonačelnika ali i ono što je najvažnije, pobijedi protivnike iz svojih redova-ministra Denisa Šulića, Dušana Ristića, Branka Straživuka, Aleksandru Stojanović i sve ostale koji su bili u ekipi ministra Šulića. Adžić je nadmudrio i Željka Sladojevića, Nemanju Panića i druge koji su se zbog njega prvo distancirali, a onda napustili SNSD u Gradišci. Kao gradonačelnik ima potpunu kontrolu nad koalicionim partnerima i bez njegove saglasnosti niko od kolicije ne može doći do kadrovskog rješenja na lokalnom nivou.
On kotroliše i opoziciju, gdje ima savršenu kombinaciju posvađanih Dončića i Mrakića koji nemaju dovoljno kapaciteta da mu se suprotstave.
Ono gdje je zakazao jesu njegove stranačke kolege koje bi trebale voditi Gradišku kada on ode, s obzirom da mu glavnu riječ vodi Zvjezdan Panić, čije selo Gornji Podgradci je iz godine u godinu sve praznije. Ognjen Žmirić se nije pokazao kao lider, a Renata Obradović-Popović mora bolje na sjednicama Skupštine grada.
Adžića stranka očigledno toliko i ne zanima, potrebna mu je toliko da bi on imao veću i jaču vlast, a time i moć. Hoće li i dalje uspjeti da političkim pragmatizmom sve stavi pod šapu ostaje da vidimo. Kao najveći izazov tome nameće se kriza u budžetu grada koja će biti sve veća, kako zbog stanja na republičkom nivou tako i zbog pritiska međunarodne zajednice.
