Iako mnogi penzioneri u poznim godinama vrijeme provode u miru i rutini, Dragutin Petković iz Kobaša kod Srpca odlučio je da u 87. godini uradi nešto što je za većinu ljudi njegove dobi nezamislivo – svoje prve tetovaže.
Petković već šest decenija živi u Njemačkoj, gdje je najprije radio kao autolimar, a potom vodio vlastitu firmu sa 27 zaposlenih.
Iako je o tetovaži razmišljao godinama, tek sada je odlučio da je vrijeme da ostvari tu želju i to zbog unuka. Jedna tetovaža sa natpisom “Dragom Džeremiju sa srcem”, ispisana mu je na leđima ćirilicom, a druga koja je na njemačkom jeziku, krasi podlakticu.
– To je iz ljubavi prema mom Džeremiju, on mi je najveći prijatelj u porodici. Imam tri kćerke i tri unuka i svi su već zreli ljudi, ali sa njim sam posebno blizak. Veoma je vrijedan, radi i do kasnih večernjih časova u jednoj fabrici na poslovima održavanja, ali uvijek nađe vremena za djedovu priču i savjet – kaže Dragutin.
Pokušavao je ranije da se tetovira u Njemačkoj, ali su ga u nekoliko studija odbili zbog godina. Onda je pronašao razumijevanje kod Ljube Miljevića, jednog od prvih tatu majstora u BiH, koji se ovim poslom bavi već skoro četiri decenije.
Miljević, koji ima tatu i pirsing studio u Srpcu, do sada je izradio na hiljade tetovaža klijentima iz bivše Jugoslavije i evropskih zemalja, ali rad sa starijima, kako kaže, uvijek zahtijeva posebnu pažnju.
– Koža je tanja, osjetljiva i delikatna, pa treba biti izuzetno oprezan. Tehnika koju inače primjenjujem mora se prilagoditi u ovakvim okolnostima da sve ispadne kvalitetno. Ali Dragutin je bio miran i staložen tokom čitavog procesa i bilo je pravo zadovoljstvo raditi s njim – rekao je Ljubo.
Ističe da je takvih klijenata sve više, jer mnogi penzioneri žele da na ovaj način sačuvaju uspomene ili obilježe osobe koje su im najvažnije u životu.
– Najčešće se tetoviraju imena djece ili unuka, ili simboli povezani sa profesijom i životnim putevima. Jednoj penzionerki iz Njemačke sam na ruci tetovirao staru šivaću mašinu, jer je čitav život radila kao krojačica. To su priče koje su duboko emotivne i značajne za te ljude – ističe Ljubo.
Prve tetovaže napravio je tokom služenja vojnog roka 1986. godine kada je u rukama imao samo dvije igle za šivenje, konac i tuš za crtanje, ali je i tada uspijevao stvoriti mala remek-djela koja do danas nisu izblijedjela na tijelu njegovih klijenata.
– Često me zovu u Njemačku, Austriju i Švajcarsku, ali mi je sve teže putovati zbog starosti pa sam zanat prenio na sina Marka koji uspješno nastavlja porodičnu tradiciju – rekao je Ljubo koji je predsjednik i jedan od osnivača Udruženja tatu umjetnika BiH.
FIĆO
Na izradu tetovaže Dragutin je došao “fićom” koji je mamio poglede i komentare prolaznika, jer izgleda očuvano kao da je tek izašao iz fabrike.
– “Fiću” sam vozio još 1958. godine, a nedavno sam slučajno vidio isti model u Gradišci i brzo sam se dogovorio sa vlasnikom oko kupovine. Za mene “fićo” nije samo auto, već sjećanje na moje početke i životne borbe. Nazvao sam ga “Džeremi”, po unuku, jer ga čuvam kao najdraže blago – ističe Dragutin.
/Glas Srpske/
