Bez uslova kakve danas imaju djeca mahom iz radničkih porodica su prije 20 godina došli minibusom u Tuzlu i u kategoriji kadeta osvojili titulu Prvaka u BiH pobijedivši u finalu Široki Brijeg.
Nadaleko poznata Kozarina škola je tada, sa generacijom 1988/89 godište uspjela nadigrati premijerligaše i na krilima trenera Stojana Timarca i Đorđe Grujičića osvojiti titulu prvaka Bosne i Hercegovine u kategoriji kadeta, pobijedišvi Široki Brijeg na penale, s obzirom da je u regularnom dijelu bilo 1:1. Danas, 20 godina poslije prepričavaju se brojne anegdote ali je najviše emocija probudila činjenica da se trener Stojan Timarac vratio svojoj Kozari.
Iako u teškom zdravstvenom stanju Timarac, svima poznatiji kao Stole, smogao je snage i došao obići svoje momke, te se prisjetiti kao je to nekada bilo u zlatno doba Kozarine omladinske škole fudbala.
“Ja ovo sada kad vidim, taj pomoćni teren, to je san snova. Mi kad smo trenirali tamo, bilo je zmija, sa svakakvim loptama i to malo opreme što smo imali. Bez obzira na sve napravili smo veliki uspjeh. Želim dodati i to da smo mi treneri prolazili zajedno s ovim momcima sve, kako lijepe trenutke, tako i one teške i ja ih i dan danas volim.”
Pod emocijama je bio i predsjednik Fudbalskog kluba “Kozara”, Sandro Zeničanin, koji je trenerima uručio zahvalnice na njihovom trudu i zalaganju.
“Meni je zaista drago što ovdje vidim gospodina Timarca, koji je zajedno s mojim pokojnim ocem uložio veliki napor kako bi Kozara imala prošlost o kojoj evo i ovdje pričamo i svjedočimo. Hvala ovim momcima koji su bili dio te generacije i koji nisu zaboravili veliki uspjeh, kao ni svoje trenere, gdje su im pripremili zahvalnice. Da su treneri uspjeli vidimo i po tome što iz te generacije imamo četiri trenera u omladinskim kategorijama, a koliko vidite sve su to danas uspješni porodični ljudi.”
Tom uspjehu svjedoči i tadašnji kapiten ekipe, a sadašnji trener u omladinskim kategorijama Kozare, Ognjen Dragičević, koji kaže da taj pobjednički pehar ima posebno mjesto u njegovom životu.
“To je pehar koji mi često pada na pamet, kako u momentima sreće i uspjeha, tako i u onim teškim momentima. Svi smo mi ovdje prisutni pod emocijom i jedina žal ostaje za tim što nismo tu svi ali život je takav, neki ljudi su vani, neki rade i tako. Ipak, mislim da je najbitnije što smo obilježili ovaj veliki jubilej, doveli trenera Stolu na ovdje na stadion nankon dugo godina i evocirali neke uspomene i anegdote, a bilo ih koliko hoćete.”
Na kraju su trener Đorđo Grujičić i Dalibor Kozić ispričali anegdotu, koja se tiče dolaska u Tuzlu, gdje su, kako kažu, ekipe iz drugih gradova došli sa obilježenim autobusima, dok su oni došli u minibusu. Kada su došli tamo pitali su ih gdje će parkirati, a trener Grujičić je odgovorio tamo gdje su šampioni. Bez velikog ispraćaja ali svečanog dočeka ova ekipa je pokazala da zna igrati fudbal i može se reći obilježila istoriju gradiškog fudbala.
