Fukncija direktora je odavno izgubila smisao u trenutnom načinu upravljanja sistemom. Partokratija je doprinijela činjenici da direktor može biti svako, pa ne čudi što ti isti direktori ne odlučuju čak ni o organizaciji rada u njihovom preduzeću. Ono što im preostaje jeste da posjećuju manifestacije u sred radnog vremena ili da sa gradonačelnikom otvaraju asfaltirane puteve.
Primjera radi, manifestacija “Dani voća-Potkozarje” u Gornjim Podgradcima često bude organizovana u podne i na njoj su najmanje prisutni proizvođači voća, dok većinu čine direktori javnih preduzeća i ustanova, načelnici odjeljenja i šefovi odsjeka. Na ovoj i drugim sličnim manifestacijama nema edukativnog sadržaja, nego se prisutni okupljaju ispod šatora uz muziku i roštilj. Slično je prošao i “Zdravomed”, kao i brojne druge manifestacije.
Joč čudnija je pojava direktora na otvaranju asfaltiranih dionica puta u selima, poput direktora Centra za socijalni rad Gradiška, direktora Turističke organizacije Gradiška ili direktora JZU “Apoteka Gradiška”.
Umjesto da rade i razvijaju ustanovu ili preduzeće kojim upravljaju, direktori radije biraju da primaju platu i da ih se ništa ne pita.
Međutim, ima i pozitivnih primjera poput Vlade Tomića iz Tehničke škole Gradiška, koji je inicirao uvođenje novih predmeta u nastavu i potpuno opremio nekoliko kabineta za praktičnu nastavu donacijama i projektima. Direktor KP “Vodovod” Gradiška, Sandro Zeničanin, je umjesto na presjecanju vrpce, čest gost na panel diskusijama i seminarima iz njegove oblasti, a nedavno je na vodoizvorištu Žeravica otvorena fotonaponska elektrana, koja će snabdjevati električnom energijom vodoizvorište i dovesti do značajnih ušteda. Miloš Vujnić samo što nije donio krevet u gradišku Arenu, a Zlatan Vidović je donio festival “Ljubica” u Gradišku.
Kada smo kod Vujnića, nekako se čini da sve manifestacije organizuju on i gradski menadžer Bojan Vujinović.
Neki direktori neće, drugi ne smiju, a ima i onih koji ne znaju, dok su oni koji se miješaju u svoj posao više izuzetak nego pravilo. Takvom sistemu mora doći kraj, jer je on osuđen na samourušavanje, a ako tome dodamo činjenicu da je u Gradišci dobro kako je na republičkom nivou, onda je jasno zaključiti do čega smo se doveli.
