Više nego ikada ranije, migracije i mobilnost danas ljudi oblikuju našu kolektivnu budućnost, a BiH nije izuzetak.
Država se nalazi na istorijskom raskršću, prolazi kroz složena naslijeđa svoje prošlosti dok odlučno napreduje ka novom poglavlju koje širi horizonte. Suočena sa izazovima, uključujući jedne od najbržih demografskih tranzicija u Evropi, BiH sve više gleda na migracije i mobilnost kao u rješenje za izgradnju otpornijih i naprednijih zajednica.
U kontekstu procesa pristupanja Evropskoj uniji (EU), napori usmjereni na upravljanje migracijama i pomirenje javljaju se kao važni ključevi za oslobađanje punog potencijala BiH.
Radna migracija u Bosni i Hercegovini predstavlja kretanje stanovništva radi zaposlenja, bilo unutar zemlje (unutrašnje migracije) ili prema inostranstvu (međunarodne migracije). To je jedan od najvažnijih demografskih i ekonomskih procesa u savremenoj Bosni i Hercegovini. Radna migracija u Bosni i Hercegovini ima dvostruki karakter: s jedne strane veliki broj građana odlazi u inostranstvo radi boljeg zaposlenja, dok s druge strane domaće tržište rada sve više osjeća nedostatak radnika i počinje privlačiti radnu snagu iz drugih zemalja.
Ovaj proces značajno utiče na demografski razvoj, ekonomiju i socijalnu strukturu BiH.
Bosna i Hercegovina već duži niz godina bilježi intenzivno iseljavanje radnika, posebno mladih i visokoobrazovanih osoba.
Najčešće destinacije su Njemačka, Austrija, Slovenija, Italija i Hrvatska. Prema različitim procjenama i istraživanjima, između 2010. i 2020. godine BiH je napustilo više od 500.000 stanovnika, pri čemu najveći dio čine osobe radne dobi.
Razlozi zbog kojih ljudi odlaze u druge zemlje su: veće plate u zemljama Evropske unije, bolji uslovi rada, veća socijalna sigurnost, mogućnosti profesionalnog napredovanja, nezadovoljstvo ekonomskim i društvenim prilikama u zemlji.
Posljedice iseljavanja stanovništa u druge zemlje su primjetne svakodnevno, ali najviše se oslikavaju u trenutnom nedostatak radne snage u građevinarstvu, zdravstvu, obrazovanju, ugostiteljstvu i industriji, starenju stanovništva, te smanjenom broju poreskih obveznika, a samim tim i sve većem pritisku na penzioni sistem.
U kontekstu izraženog nedostatka radne snage, Bosna i Hercegovina se sve više oslanja na angažman stranih radnika.
Prema podacima Agencija za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine, broj izdatih radnih dozvola za strane državljane bilježi kontinuiran rast – sa približno 2.700 dozvola u 2020. godini, 4.000 u 2023. godini, 4500 u 2024. godini i više od 5000 u 2025 godini.
Najveći broj dozvola odnosi se na sektore građevinarstva, prerađivačke industrije i ugostiteljstva. Ovi trendovi ukazuju na sve značajniju ulogu stranih radnika u funkcionisanju domaće ekonomije, ali i na potrebu razvoja efikasnih modela njihove integracije.
Upravo zbog sve veće migracije radno sposobnog stanovništva iz Bosne i Hercegovine posljednjih godina sve više raste angažovanje radnika iz azijskih zemalja (Nepal, Bangladeš, Kina,…), posebno u građevinarstvu i uslužnim djelatnostima.
Bosna i Hercegovina između odlazaka i nedostatka radne snage
Posljednjih godina Bosna i Hercegovina suočava se s jednim od najvećih društvenih i ekonomskih izazova – intenzivnom radnom migracijom stanovništva.
Odlazak radno sposobnih građana u potrazi za boljim životnim i radnim uslovima postao je svakodnevna pojava koja duboko utiče na tržište rada, demografsku strukturu i ukupni razvoj zemlje.
Dok hiljade građana svake godine odlaze u zemlje Evropske unije, domaći poslodavci sve češće upozoravaju na nedostatak radne snage u gotovo svim sektorima privrede. Radna migracija nije nova pojava.
Stanovnici Bosne i Hercegovine decenijama odlaze na privremeni ili trajni rad u inostranstvo. Međutim, ono što današnje migracije čini posebno značajnim jeste njihov obim, struktura i dugoročne posljedice.
Nekada su odlazili uglavnom nekvalifikovani radnici, dok danas zemlju napuštaju stručnjaci različitih profila – ljekari, medicinske sestre, inženjeri, informatičari, profesori, zanatlije i brojni drugi profesionalci čije je obrazovanje finansirano javnim sredstvima.
Razlozi za odlazak iz Bosne i Hercegovine su brojni i međusobno povezani. Ekonomski faktori svakako predstavljaju najvažniji motiv. Plate u zemljama Zapadne Evrope višestruko su veće od onih koje radnici mogu ostvariti u Bosni i Hercegovini.
Osim toga, radnici u razvijenijim zemljama imaju bolje uslove rada, veću pravnu zaštitu, sigurnija radna mjesta i jasnije mogućnosti profesionalnog napredovanja.
Mnogi mladi ljudi nakon završetka školovanja smatraju da u Bosni i Hercegovini nemaju dovoljno prilika za razvoj karijere.
Neizvjesnost na tržištu rada, spor ekonomski rast i percepcija nedovoljne društvene pravednosti dodatno podstiču razmišljanja o odlasku.
Za mnoge porodice migracija predstavlja strategiju poboljšanja životnog standarda i osiguravanja bolje budućnosti za djecu. Analize pokazuju da među migrantima dominiraju osobe radne dobi, najčešće između 20 i 45 godina. Riječ je o populaciji koja predstavlja najproduktivniji dio društva.
Posebno zabrinjava činjenica da značajan broj mladih ljudi odlazi neposredno nakon završetka srednje škole ili fakulteta. Pored visokoobrazovanih stručnjaka, zemlju napuštaju i kvalifikovani zanatlije poput varioca, električara, vodoinstalatera, tesara i vozača. Ove profesije danas su veoma tražene na evropskom tržištu rada, gdje radnici mogu ostvariti znatno veće prihode nego u BiH.
Posebno značajnu ulogu imaju porodične i socijalne mreže. Građani koji već rade u Italiji, Njemačkoj, Austriji, Sloveniji ili drugim zemljama često pomažu članovima porodice i prijateljima da pronađu posao i prilagode se novoj sredini. Na taj način migracije postaju samoodrživ proces koji se iz godine u godinu dodatno intenzivira. Poseban problem predstavlja odlazak cijelih porodica. Za razliku od ranijih migracionih talasa, kada su radnici često odlazili privremeno, danas se mnogi odlučuju za trajno preseljenje. Time se smanjuje vjerovatnoća njihovog povratka i ulaganja stečenog kapitala u domaću ekonomiju.
Migracije ne utiču samo na ekonomiju već i na demografsku sliku zemlje. Odlazak mladih ljudi dovodi do smanjenja broja stanovnika i ubrzanog starenja populacije. Mnoge lokalne zajednice, posebno u ruralnim područjima, bilježe značajan pad broja stanovnika. Zatvaraju se područne škole zbog nedostatka učenika, smanjuje se broj novorođene djece, a pojedina naselja ostaju bez mladih porodica. Ovakvi trendovi mogu imati dugoročne posljedice na društveni i kulturni razvoj lokalnih zajednica.
Kako zadržati radnike?
Rješavanje problema radne migracije zahtijeva dugoročan i sistemski pristup. Povećanje plata i poboljšanje uslova rada predstavljaju važne korake, ali sami po sebi nisu dovoljni. Neophodno je stvarati stabilno poslovno okruženje, podsticati investicije i otvarati kvalitetna radna mjesta.
Posebnu pažnju potrebno je posvetiti mladima. Ulaganje u obrazovanje, razvoj stručnog osposobljavanja i povezivanje obrazovnog sistema s potrebama tržišta rada mogu povećati šanse za zapošljavanje i profesionalni razvoj unutar zemlje.
Takođe je važno razvijati programe podrške povratnicima i podsticati njihove investicije. Iskustva brojnih država pokazuju da dijaspora može predstavljati značajan razvojni potencijal ukoliko postoje odgovarajući mehanizmi saradnje.
Iako se radna migracija uglavnom posmatra kroz prizmu negativnih posljedica, ona ima i određene pozitivne efekte.
Novčane doznake koje građani iz inostranstva šalju porodicama predstavljaju značajan izvor prihoda za mnoge domaćinstva. Ta sredstva doprinose poboljšanju životnog standarda i povećavaju potrošnju unutar zemlje. Pored toga, dio migranata stiče nova znanja, iskustva i profesionalne vještine koje mogu biti korisne ukoliko se odluče vratiti u Bosnu i Hercegovinu.
Povratnici često donose savremene poslovne prakse, preduzetničke ideje i međunarodne kontakte. Međutim, stručnjaci upozoravaju da pozitivni efekti doznaka ne mogu u potpunosti nadoknaditi gubitak ljudskog kapitala koji nastaje masovnim odlaskom radno sposobnog stanovništva.
Radna migracija predstavlja jedno od ključnih pitanja budućeg razvoja Bosne i Hercegovine. Odlazak radno sposobnog stanovništva utiče na privredu, demografsku strukturu i funkcionisanje društvenih sistema. Istovremeno, migracije donose određene koristi kroz novčane doznake i sticanje novih znanja i iskustava.
Usvajanje Mape puta za zapošljavanje radnika migranata 2025. godine označava značajnu promjenu politika i signalizira veće prihvatanje radnih migracija.
Vlasti u BiH preuzimaju odgovornost za koordiniranje procesa radnih migracija, rade na unaprjeđenju koordinacije među agencijama, pojednostavljuju procese uz pomoć digitalizacije, usklađuju zapošljavanje sa vještinama za kojima postoji potražnja, i jačaju prikupljanje podataka.
Osim toga, vlasti u BiH se angažuju u dijalogu sa zemljama porijekla u svrhu unaprjeđenja proceduralnih okvira za sigurne i bezbjedne puteve mobilnosti. Ipak sagledavajući sve ove činjenice jasno je da će budućnost Bosne i Hercegovine u velikoj mjeri zavisiti od sposobnosti društva da stvori uslove u kojima će mladi ljudi vidjeti perspektivu za život i rad u vlastitoj zemlji. U suprotnom, trendovi odlaska stanovništva mogli bi postati jedan od najvećih razvojnih izazova s kojima će se zemlja suočavati u narednim decenijama.
