Ispred Kulturnog centra u Gradišci danas je svečano otkrivena statua Nikole Tesle, čime je grad simbolično odao počast jednom od najvećih umova modernog doba. Skulptura je dar Tesline naučne fondacije iz Sjedinjenih Američkih Država, dok je uređenje lokacije i prateća infrastruktura bila u nadležnosti grada.
Ipak, današnje otkrivanje spomenika otvorilo je i pitanje: šta je sa najavljenim kinetičkim parkom koji je predstavljan kao jedan od najambicioznijih projekata u Gradišci?
Prema ranijim najavama, statua je trebalo da bude postavljena ispred Arene Gradiška, na samom ulazu u grad, u blizini kružnog toka “Jabuka”, u okviru jedinstvenog kinetičkog parka. Taj park bio je zamišljen kao spoj umjetnosti i inženjerstva, staza u obliku simbola beskonačnosti, kao aluzija na Teslino naslijeđe i njegov nemjerljiv doprinos nauci.
Projekat je predviđao i postavljanje replika Teslinih izuma, uključujući i visokofrekventni generator koji bi, kako je najavljeno, na svakih sat vremena “proizvodio” munje između štapa i kugle, vizuelni spektakl koji bi postao zaštitni znak grada.
Skulptura, koja je djelo akademskog vajara Bojan Mikulić, u međuvremenu je završena, ali je umjesto na ulazu u grad, svoje mesto našla ispred Kulturnog centra. Bez munje, bez generatora i bez parka.
Gradonačelnik Zoran Adžić potvrdio je da je prvobitna ideja napuštena zbog tehničkih i bezbjednosnih izazova.
“Bila je ideja da napravimo Teslin park sa visokofrekventnim generatorom kroz koji bi prolazila munja. Međutim, nismo pronašli nikoga na našem prostoru ko može proizvesti takav uređaj za spoljašnju upotrebu, a da bude siguran. Zato smo odustali od te varijante i došli na ideju da povežemo poziciju prve turbine sa likom i djelom Nikole Tesle”, rekao je Adžić.
Na pitanje novinara portala “Mikro mreža” da li će projekat ostati samo na skulpturi, s obzirom da je javnosti ranije predstavljen u mnogo širem obimu, gradonačelnik je kratko odgovorio da “nema više šta da kaže”, te da smo “kukavice”, nakon čega je prekinuo s izjavama.
Podsjećanja radi, još 2024. godine najavljen je čitav niz projekata koji su trebali promijeniti izgled Gradiške. Dvije godine kasnije, većina tih planova ostala je nerealizovana, a jedini konkretan pomak vidljiv je kroz rekonstrukciju Trga jevrejskih stradanja, unutar kojeg su posebno mjesto dobili hrvatski velikani.
Ironija je tim veća ako se zna da je Gradiška još 17. aprila 1926. godine dobila svoju prvu električnu centralu, koja je dnevno proizvodila između 50 i 60 hiljada kilovata električne energije. Tačno sto godina kasnije, grad koji je nekada bio među pionirima elektrifikacije, danas dobija Teslu, ali bez ključnih segmenata koji karakterišu njegov lik i djelo. Umjesto toga imamo skulpturu između zgrada, napravljenu na način da se ispoštuje ono što je dogovarano, a ne da se Tesli odužimo onako kako je i zaslužio.
