Petnaest mjeseci intenzivnih razgovora bez konkretnih rezultata otvorilo je ključno pitanje, koliko Bosnu i Hercegovinu košta neefikasna administracija u sektoru transporta?
Podaci iz saopštenja “Konzorcijuma Logistika” BiH jasno ukazuju na razmjere problema, vozači godišnje gube i do 205 sati na čekanjima, a trošak po vozilu dostiže oko 2.000 KM.
Na nivou sektora i u kontinuitetu posljednje decenije, riječ je o milijardama konvertibilnih maraka izgubljenih zbog zastoja, procedura i neusklađenosti sistema.
Građani plaćaju cijenu neefikasnosti
“Ovi troškovi ne ostaju unutar kompanija, oni se direktno ugrađuju u cijene proizvoda i usluga. Svako čekanje na granici, svaka neusklađena procedura i svaka administrativna prepreka postaju trošak građana”, navode iz Konzorcijuma.
Ističu da već više od dvije decenije govori se o strateškom razvoju transportne infrastrukture.
“Iako su pojedini dijelovi auto-puteva izgrađeni, sistem nije završen niti funkcionalno zaokružen. Ključno pitanje ostaje otvoreno u kom procentu je infrastrukturni sistem zaista završen i kada će biti kompletiran?, pojašnjavaju.
Visoke cijene bez kompenzacije
Kako su rekli, za razliku od prakse u Evropskoj uniji, gdje države kroz povrat trošarina, subvencije i poreske mehanizme aktivno štite sektor, u Bosni i Hercegovini takvi instrumenti praktično ne postoje.
“Putarine ostaju visoke, bez sistemskih popusta za domaće prevoznike. Trošarine se posmatraju isključivo kroz akcize, dok se zanemaruje širi fiskalni okvir koji direktno utiče na konkurentnost. Rezultat je jasan domaći prevoznici plaćaju više, a dobijaju manje”, kazali su iz Konzorcijuma.
Troškovi poslovanja i administrativni pritisak
Pojašnjavaju da troškovi registracije vozila nisu smanjeni, naprotiv, u pojedinim segmentima su viši nego u državama EU.
“Parafiskalni nameti, komunalne takse i članarine dodatno opterećuju sektor. Istovremeno, ne postoji funkcionalan sistem povrata PDV-a iz inostranstva, što dodatno pogoršava likvidnost kompanija”, ističu.
Selidba sektora – odlazak kapitala
Kako su rekli sve izraženiji trend je premještanje poslovanja u države EU.
“Svako radno mjesto koje se registruje, na primjer u Sloveniji, znači investiciju od oko 100.000 evra koja napušta Bosnu i Hercegovinu. Ovo nije samo poslovna odluka kompanija, to je direktan gubitak za državu”, pojasnili su iz Konzorcijuma.
Nedostatak koordinacije i povjerenja
Kako navode, carinske i inspekcijske službe funkcionišu bez pune koordinacije, uz visok nivo nepovjerenja prema robnim tokovima i vozačima.
“Umjesto ubrzanja, sistem generiše dodatna zadržavanja i troškove. U EU sistemima, povjerenje i digitalizacija omogućavaju brz protok robe. U BiH, dominiraju manuelne procedure i višestruke kontrole”, rekli su predstavnici prevoznika.
Prema njihovim riječima u Italiji, Njemačkoj i Velikoj Britaniji transportni sektor najavljuje aktivnosti već od septembra, često zbog povećanja troškova na nivou jednog eurocenta.
“U Bosni i Hercegovini, gdje su opterećenja višestruko veća i sistemski problemi evidentni, ne postoji adekvatan institucionalni odgovor. Transportni sektor ne traži privilegije, traži jednake uslove poslovanja kao u Evropskoj uniji”, kazali su iz Konzorcijuma.
Zaključuju da, nakon 22 godine nedovršene infrastrukture, 15 mjeseci bez konkretnih rezultata i kontinuiranog rasta troškova, jasno je da problem nije samo u sektoru već u sistemu upravljanja.
“Bez hitne koordinacije institucija, smanjenja opterećenja i uspostavljanja funkcionalnog okvira, Bosna i Hercegovina rizikuje gubitak vlastitog transportnog sistema. A cijenu tog gubitka, kao i do sada, platiće građani”, naveli su u saopštenju.
/Nezavisne/
