Bosna i Hercegovina godinama usklađuje domaće zakonodavstvo sa pravilima Evropske unije, ali se reforme ne odvijaju jednakom brzinom u svim oblastima.
Najveći zastoji, međutim, nisu nužno tamo gdje je najteže napisati ili usvojiti zakon. Problemi su posebno izraženi u oblastima u kojima evropska pravila zahtijevaju veću transparentnost, nezavisnost institucija i ograničavanje političkog uticaja.
Tu se prije svega izdvajaju javne nabavke, kontrola državne pomoći, zaštita konkurencije, energetika, tržište kapitala i rad regulatornih institucija.
Na prvi pogled riječ je o potpuno različitim oblastima.
Ipak, sve ih povezuje jedna stvar – zahtijevaju da pravila budu važnija od političkog uticaja.
Javne nabavke – pitanje povjerenja, a ne samo procedure
Javne nabavke jedan su od najvažnijih pokazatelja kvaliteta upravljanja javnim finansijama.
Evropsko zakonodavstvo u ovoj oblasti počiva na četiri važna načela – transparentnosti, jednakom tretmanu ponuđača, zabrani diskriminacije i tržišnoj konkurenciji.
U BiH je pravni okvir tokom godina unapređivan, ali problemi ostaju u primjeni propisa, konkurenciji, transparentnosti i kontrolnim mehanizmima.
Upravo tu se najbolje vidi razlika između formalne i stvarne harmonizacije.
Zakon može biti usklađen sa evropskim pravilima, ali ako se postupci u praksi prilagođavaju unaprijed poznatim ponuđačima ili kontrolni mehanizmi nisu dovoljno efikasni, cilj reforme nije ostvaren.
Konkurencija i državna pomoć
Jedan od osnovnih principa jedinstvenog evropskog tržišta jeste ravnopravna tržišna utakmica.
Zbog toga EU veliku pažnju posvećuje pravilima konkurencije i kontroli državne pomoći.
Državna pomoć sama po sebi nije problem. Subvencije i druge oblike pomoći privredi koriste i države članice Evropske unije.
Ključna razlika je u pravilima prema kojima se novac dodjeljuje, nezavisnom nadzoru i procjeni uticaja takve pomoći na tržište.
Ako pravila nisu dovoljno jasna ili se ne primjenjuju jednako, posljedice osjećaju i privreda i investitori – kroz slabiju konkurenciju, veću pravnu nesigurnost i manje povjerenja u tržište.
Energetika – mnogo više od donošenja zakona
Energetika je još jedna oblast koja pokazuje koliko su evropske integracije povezane sa stvarnim funkcionisanjem sistema.
Cilj evropskih reformi nije samo formalna liberalizacija tržišta električne energije, već stvaranje tržišta koje obezbjeđuje sigurnost snabdijevanja, podstiče konkurenciju i omogućava energetsku tranziciju.
Bosna i Hercegovina raspolaže značajnim prirodnim resursima, ali istovremeno kasni u reformama koje se odnose na tržišnu organizaciju, regulatorni okvir i energetsku tranziciju.
Posljedice mogu uticati na investicije u obnovljive izvore energije, regionalnu povezanost i dugoročnu konkurentnost domaće privrede.
Tržište kapitala kao test povjerenja u institucije
Možda nijedna oblast tako jasno ne pokazuje razliku između formalnog usklađivanja i stvarne primjene evropskih pravila kao tržište kapitala.
Ono nije važno samo za banke, berze i investicione fondove. Razvijeno tržište kapitala predstavlja važan izvor finansiranja privrede.
Bosna i Hercegovina je od takvog modela još prilično udaljena.
Niska likvidnost tržišta, mali broj novih emisija hartija od vrijednosti, ograničeno učešće institucionalnih investitora i slabo povjerenje građana pokazuju da domaće tržište kapitala još nema razvojnu ulogu kakvu ima u razvijenijim evropskim ekonomijama.
Razlog nije samo veličina tržišta.
Važni su kvalitet regulatornog okruženja, korporativno upravljanje, zaštita investitora i efikasnost institucija.
Tu se vraćamo na osnovni problem evropskih integracija BiH – nije dovoljno prepisati evropske propise. Potrebno je izgraditi institucije kojima građani i investitori vjeruju.
Bez povjerenja nema investicija, bez investicija nema veće produktivnosti, a bez produktivnosti teško je govoriti o održivom privrednom rastu.
Evropski novac i evropska pravila sve čvršće povezani
Iskustvo sa Planom rasta pokazalo je da Evropska unija finansijsku podršku sve snažnije povezuje sa konkretnim napretkom i sposobnošću institucija da sprovedu dogovorene reforme.
Za BiH zato više nije dovoljno da postoji politička saglasnost da je članstvo u EU strateški cilj.
Mnogo važnije postaje pitanje postoji li institucionalna sposobnost da se reforme zaista sprovedu i da njihovi rezultati budu vidljivi u svakodnevnom životu građana i poslovanju privrede.
Najveći zastoji pojavljuju se upravo u oblastima u kojima evropska pravila ograničavaju prostor za političku diskreciju – javnim nabavkama, državnoj pomoći, konkurenciji, energetici, finansijskom tržištu i radu regulatornih institucija.
Tu se najjasnije vidi razlika između zakona koji postoji na papiru i institucije koja zaista radi ono što joj zakon nalaže.
Zato usklađivanje sa pravnom tekovinom EU nije samo spoljnopolitička obaveza Bosne i Hercegovine.
Jačanje administracije, nezavisnost regulatora, efikasnije pravosuđe, bolja koordinacija različitih nivoa vlasti i predvidljiviji propisi potrebni su i domaćoj ekonomiji.
Plan rasta je pokazao da evropski novac i evropska pravila postaju sve čvršće povezani. Nije dovoljno željeti sredstva iz evropskih fondova – potrebno je ispuniti pravila i ostvariti rezultate pod kojima se taj novac dodjeljuje.
Na kraju, pitanje više nije samo želi li Bosna i Hercegovina članstvo u Evropskoj uniji.
Mnogo važnije pitanje je – da li je spremna da izgradi institucije u kojima će pravila važiti jednako za sve?











