U sistemu u kojem se ciljevi, postignuća, brojke i karijere često stavljaju ispred samih ljudi, osvježavajuće je vidjeti mlade koji odbijaju da prihvate takav narativ. One koji ne pokušavaju po svaku cijenu da ispune sve što im društvo nameće, već imaju hrabrosti da izađu iz zadatih redova i počnu graditi vlastiti put.
Nažalost, kada pokušate da uradite nešto drugačije, nerijetko ćete prije naići na podsmijeh i negativne komentare nego na podršku. Volontiranje se i dalje često posmatra kao rad “za džaba“, briga o životnoj sredini kao posao nekoga ko je za to plaćen, dok se na omladinske inicijative često odgovara pitanjem – zašto bismo mi, kada postoje institucije koje bi time trebalo da se bave?
Tako se dobre ideje nerijetko zaustave i prije nego što dobiju priliku da zažive.
Taj narativ već godinama izaziva Marko Knežević iz Laktaša, student Fakulteta političkih nauka, dugogodišnji volonter i najmlađi član Upravnog odbora Omladinskog savjeta Republike Srpske.
Njegova priča nije počela funkcijama, priznanjima ili putovanjima. Počela je još u srednjoj školi, u Centru za djecu, mlade i porodicu Laktaši, gdje je slobodno vrijeme provodio volontirajući, radeći na projektima i inicijativama za mlade.
Dok su se pojedini vršnjaci čudili zašto pored škole “gubi vrijeme“ radeći nešto za šta nije plaćen, Marko je upravo u tom vremenu počeo graditi put kojim danas ide.
“Rad u Centru za djecu, mlade i porodicu Laktaši me je za vrlo kratko vrijeme promijenio iz korijena, i to na bolje. Prestao sam se plašiti implementacije ideja, zavolio sam volontiranje i počeo laganim koracima preuzimati vođstvo na inicijativama koje sam vidio kao važne”, rekao je Knežević.
Plod takvog rada možda se ne vidi odmah. Ali u tome nikada nije ni bila poenta.
Za Marka je vrijednost bila upravo u procesu – u stvaranju nečega što ostaje zajednici, izlasku iz zone komfora, upoznavanju novih ljudi.
A onda je stiglo i priznanje. Marko je 2023. godine izabran za volontera godine Republike Srpske.
“Uvijek sam se trudio da doprinesem mladima u skladu sa svojim mogućnostima, kako na lokalnom, tako i na republičkom nivou. Uvijek sam se trudio da u inicijative, akcije i projekti koje sprovodim uključim što više mladih, te da kroz pomenuto shvate koliko su zapravo moćni kada se njihova energija usmjeri u konkretnom pravcu.“
Volontiranje mu nije donijelo samo priznanja, iskustva i poznanstva. Pomoglo mu je da shvati i kojim putem želi nastaviti.
Završio je Elektrotehničku školu “Nikola Tesla“ u Banjoj Luci, ali je kroz aktivizam shvatio da se mnogo bolje pronalazi u radu sa ljudima nego sa alatom.
“Volontiranje mi je pomoglo da shvatim da mi rad sa ljudima ide bolje nego rad sa alatom, te sam upisao Fakultet političkih nauka. Obrazovanje je uvijek na prvom mjestu, jer se zna da je ‘znanje moć’, kako kaže stara izreka.“
A ono što je nekada nekome sa strane možda izgledalo kao “gubljenje vremena“ počelo je otvarati vrata za koja Marko, kada je kao srednjoškolac prvi put došao da volontira, vjerovatno nije ni znao da postoje.
Jedna od njih odvela ga je nekoliko hiljada kilometara od Laktaša.
Marko se nedavno vratio iz Sjedinjenih Američkih Država, gdje je pet sedmica proveo na Univerzitetu Nebraska u Omahi kroz BOLD program Ambasade SAD u Bosni i Hercegovini.
Ovakvih mladih ljudi ima mnogo. U Laktašima, Gradišci, Banjoj Luci i drugim sredinama. Volontiraju, pokreću inicijative, uređuju svoje zajednice, uče, putuju, vraćaju se i pokušavaju nešto promijeniti. Samo njihova imena i njihove inicijative često ostanu zatrpani ispod hiljada drugih “ekskluzivnih“ vijesti.
Možda zato problem nije u tome što nemamo mladih ljudi koji žele nešto da promijene. Možda ih samo premalo primjećujemo.
