Kada sam 1970. godine došao u trapistički samostan “Marija Zvijezda” u Banjaluci, zajednica je bila puno veća, a sada smo samo nas dvojica: brat Tomislav, koji uglavnom bude u Gradišci, i ja. Da je sada trapista koliko ih je bilo nekad, vjerujem da bi svima bilo puno bolje.
Poručuje to župni vikar Zvonko Topić, kojeg smo posjetili povodom obilježavanja 150. godišnjice čuvenog banjalučkog trapističkog samostana, odnosno dolaska prvih trapista u grad na Vrbasu.
Veliki jubilej će biti upriličen danas i sutra, a programom je, uz ostalo, predviđeno otvaranje prigodne izložbe te otkrivanje spomen-ploče svim članovima opatije.
Ponosni su trapisti na sve što su uradili, a kako i ne bi kada su, recimo, prve sijalice u njihovom samostanu zasjale 27. marta 1899. godine, i to osam godina prije nego u Zagrebu. Osim hidrocentrale i samostana, podigli su most preko Vrbasa, izgradili siranu, pivaru, ciglanu, radionice, štampariju, samostansku bolnicu, kuće za radnike… Išli su ispred svog vremena.
Izuzev proizvodnje nadaleko čuvenog trapist sira, ostali zanati su ugašeni, a od svojevremene imperije ostale su uspomene. Za optimizam je malo razloga.
“Zasad se naša zajednica sigurno neće povećavati. Unazad, recimo, sedam-osam godina desetak mladih je dolazilo, i bili su tu neko vrijeme, ali oni kada se upoznaju sa načinom ovog života kažu da to nije za njih”, kaže Topić.
Upitan da li je Banjaluka zahvalna trapistima, sliježe ramenima i s osmijehom odgovara da je to pitanje teško, te potvrđuje da nijedna banjalučka ulica nije nazvana po njima. Ne nazire se, priznaje nam, ni početak sanacije nekadašnje hidrocentrale.
“To zdanje sada propada. Ostali su samo goli zidovi, čak su i kablovi povađeni. A mogla je da bude atrakcija, muzej”, ocjenjuje Topić u izjavi za “Nezavisne”.
Smatra da bi se mnogo toga moglo i trebalo promijeniti, ali ne krije da, osim nemara nadležnih, ima i nepravde. Tu riječ je spomenuo više puta. Iznio je i primjere…
“Imamo tu u blizini našu šumu, na velikoj površini, ali ni drvo ja sebi ne mogu da usiječem za grijanje. Ja sam pitao da mi daju ogranke, a odgovoreno mi je da moram da platim. A propada”, poručuje Zvonko Topić.
Kada je trapista Franc Pfaner 1869. godine došao u Banjaluku, malo ko je mogao i da pretpostavi da će obala Vrbasa, u sadašnjem naselju Trapisti, postati mjesto kojem se dive svi koji posjete samostan “Marija Zvijezda” i objekte koji su pored njega podignuti.
“Dolaze nam turisti iz svih krajeva, počevši od BiH, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Slovenije, pa do Austrije, Njemačke i Italije. Ma bilo je i Kineza, Amerikanaca… Teško je i nabrojati. Strašno puno autobusa dolazi”, priča Topić.
Svi oni se dive onome što su trapisti uspjeli stvoriti u proteklih vijek i po. U dvorištu samostana proteklih dana tekle su posljednje pripreme za ovaj jubilej. Primjećujemo tu i bistu neponovljivog Franca Pfanera, čije su mudrost, odlučnost i marljivost stvarale čuda.
/Nezavisne/
