Fakultet bezbjednosnih nauka svečano je obilježio jubilej – pet godina od osnivanja.
Od Više, preko Visoke do fakulteta, kroz obrazovni ciklus prošle su hiljade studenata. No, jedan se upisao zlatnim slovima kao najbolji u istoriji – Duško Baškalo iz Gradiške sa prosjekom ocjena 9,91.
Јoš kao učenik Srednje medicinske škole, znao je šta želi biti. Interesovala ga je bezbjednost, policija i plava uniforma pa je njegov jedini izbor studija bio Fakultet bezbjednosnih nauka.
Od početka Duško je bio aktivan na časovima, a briljantan na ispitima.
”Bilo je dosta teških ispita, dosta teških trenutaka, ali ako detaljno i temeljno radite i učite onda nema problema da položite i najteži ispit. Ali pored svega toga najbitnije je da postavite jasan cilj ispred sebe. Ako imate jasan cilj, trasirate put i taj cilj ostvarujete”, ističe Duško.
Za vrijeme studija ovaj mladić nije samo drugovao sa knjigom. Dvanaest godina svira harmoniku, a karate mu je omiljena sportska disciplna.Da njegov potencijal treba usmjeriti u akademsku zajednicu, na fakultetu nisu imali dilemu.
”Јa sam predavao od osnivanja ovog fakulteta, periodično i dok je to bila Viša škola unutrašnjih poslova i Visoka i danas kada je to fakultet. U razgovoru sa kolegama koji su tu od osnivanja škole, svi su rekli da boljeg od Duška nije bilo. Dakle, svake godine se proglasi najbolji student, ali mi imamo eto najboljeg među najboljima”, ističe dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka Univerziteta u Banjaluci Predrag Ćeranić.
I baš taj najbolji promoviše fakultet u najljepšem svjetlu. Ono što je bila naša dilema – koji je predmet bio izazov na kome Duško nije briljirao, ako je već sve ostale položio iz prvog puta u prvom roku!?
”Položio sam ove obavezne predmete s lakoćom, bez problema, desetkom. Kad sam došao na engleski jezik da polažem, to je bio veliki problem. Učio sam, pokušavao, pisao seminarske radove i sve ono što je profesorica zahtijevala i ovom prilikom joj zahvaljujem jer imao sam njenu pomoć. Možda moje trenutno znanje u tom periodu nije bilo ni za sedam, ali na kraju je meni profesorica dala ocjenu sedam. I ja sam zahvalana na toj sedmici, to je moja sedmica”, priča nam Duško.
Najveća podrška na njegovom putu mu je porodica – sestra, majka i otac.
Pratite ”Micro mrežu”:
