Nastavak prvenstva Kozara je igrala u solidnoj formi. Neki neplanirani porazi bili su uslovljeni višom silom. Naime, stari stadion nije pružao adekvatne uslove za drugoligaško takmičenje pa je počela izgradnja, novog modernog sportskog objekta.
Zbog izgradnje stadiona FSJ je izašao u susret Kozari i prilagodio raspored takmičenja ekipi iz grada na Savi koja je ipak neke utakmice kao domaćin morala igrati u Banja Luci. No, krenimo redom…
U prvom proljećnjem kolu Kozara je 27. februara gostovala u Mariboru kod Željezničara. Trener Bazić je izveo sljedeći tim: Komić, Kovačević, Kovač, Berić, A. Teljigović, Bogdanović, Timarac, Ćatić, Vuleta, Zeničanin i Vejzović.
Po teškom terenu vodila se velika borba a domaći su na odmor otišli sa vođstvom 1:0. U nastavku Bazić je umjesto Kovačevića uveo Jamakovića, a Kozara je krenula ofanzivnije. Enver Ćatić je postigao izjednačujući gol, a gradiški drugoligaš je do kraja mogao i do pobjede. Ipak, ostalo je 1:1 a svi u klubu bili su zadovoljni osvojenim bodom. Favorizovana Rijeka gostovala je u Gradišci 5. marta 1972. godine, a Kozara je velikom rivalu suprostavila Komića,Kovačevića, Kovača, Subotića, A. Teljigovića, Berića, Timarca, Ćatića, Vuletu, Zeničanina i Vejzovića. Tokom igre umjesto Kovačevića ušao je Bogdanović, a umjesto Subotića Medanhodžić.
Kozara je zatvorila sve prilaze svom golu pa Devčić, Gašparini, Cukon, Srok, Lukarić, Mohorović, Bursać i ostale vedete sa Kantride nisu mogle ozbiljnije da ugroze golmana Komića. Imala je Kozara i u ovom meču prilika, ali su svi na kraju ipak bili zadovoljni osvojenim bodom. U idućem, 20 kolu Kozara je gostovala u Zagrebu kod Trešnjevke. Tog 12. marta 1972. godine Kozara je golom Envera Ćatića osvojila zlata vrijedan bod (1:1).
Protiv Trešnjevke igrali su: Komić, Subotić, Kovač, Bogdanović, A. Teljigović, Berić, Timarac, Ćatić, Vuleta, Vejzović i Zeničanin.
Bod protiv Trešnjevke dao je krila Kozari da u sljedećem 21. kolu bez većih poteškoća na svom terenu savlada Merkator iz Ljubljane rezultatom 2:0. Strijelci su bili Ćatić i Timarac, a na toj utakmici igrali su: Komić, Subotić, Kovač, Berić, A. Teljigović (Jamaković), Bogdanović, Timarac, Ćatić, Vuleta (Kovačević), Zeničanin i Vejzović.
U 22. kolu Kozara je gostovala u Splitu gdje je i pored dobre igre poražena od domaćeg Splita minimalnim rezultatom 0:1. Tog 26. marta 1972. godine dres Kozare nosili su: Komić, Medanhodžić (Vejzović), Kovač, Berić, Bogdanović, M. Čaušević, Timarac, Ćatić, Kovačević, Zeničanin i Tabaković. Poslije ovog kola uslijedila je neočekivana pauza zbog epidemije velikih boginja. Pauza je potrajala dvadesetak dana a Kozara je, radi održavanja forme odigrala dvije prijateljske utakmice. U Pakracu je savladan tim Papuka 4:1, a u Bos. Gradišci Psunj iz Okučana rezultatom 2:0. Nastavak prvenstva usljedio je 16. aprila 1972. godine utakmicama 23. kola, a u Bos. Gradišku je doputovao veliki dužnik Kozare iz jesenjeg dijela prvenstva, Rudar iz Ljubije.
Gosti su stigli prepuni samopouzdanja i vjere u novu pobjedu. Mirko Bazić je upozoravao svoje igrače da igraju mirno, da čekaju svoju priliku i dođu do pobjede. Nikakav rezultatski revanšizam ne dolazi u obzir, dovoljno je i 1:0.
Tako je i bilo… Golom Pere Vulete Kozara je porazila rivala upravo tim rezultatom, a na toj utakmici igrali su Komić, Subotić, Kovač, Zeničanin, Bogdanović, Berić, Čolić, Kovačević, Vuleta, Vejzović (Tabaković) i Timarac.
Utakmica sa Rudarom bila je prva od tri u nizu na domaćem terenu a u Kozari su očekivali maksimalan učinak. Ali, nije bilo tako… U 24. kolu računicu ekipi iz grada na Savi pokvario je Varteks. Iako je prvo poluvrijeme riješila u svoju korist golom Pere Vulete, 1:0 Kozara se morala zadovoljiti bodom jer su gosti u nastavku izjednačili.
Za gradiškog drugoligaša protiv Varaždinaca igrali su Komić, Medanhodžić, Kovač, Subotić, Bogdanović, Berić, Kovačević, Ćatić, Vuleta, Vejzović (Tabaković) i Timarac. Prilika za popravni ukazala se četiri dana kasnije kada je u Bos. Gradišku doputovala ekipa Ljubljane.
Optimizam je rastao jer se u ekipu vratio i Dževad Zeničanin, a trener Bazić je u vatru bacio Glumičića, Medanhodžića, Kovača, Subotića, Bogdanovića, Berića, Timarca, Ćatića, Tabakovića, Zeničanina i Vejzovića. Ali…
Napadala je Kozara, stvarala šanse ali mreža gostiju kao da je bila začarana. Pokušao je Bazić sa izmjenama. Umjesto Tabakovića ušao je Čaušević, a umjesto Vejzovića Jamaković ali, opet ništa…
Ostalo je 0:0 za brigu i glavobolju stručnom štabu i rukovodstvu kluba. Uzdrmana Kozara u narednoj rundi otputovala je u Bihać na megdan sa Jedinstvom. Utakmicu su počeli Komić, Subotić, Kovač, Zeničanin, Bogdanović, Berić, Timarac, Čaušević, Ćatić, Tabaković i Jamaković.
Nakon jako lošeg prvog poluvremena na odmor se otišlo vođstvom Jedinstva rezultatom 2:0.
U nastavku Bazić je umjesto indisponiranog Tabakovića ubacio Vejzovića. Golom Ibrahima Kovača Kozara je smanjila na 2:1, ali snage za preokret nije bilo i bodovi su ostali u Bihaću. Naredno, 27. kolo donijelo je Kozari i novi poraz, drugi u nizu.
Junak je u Sinju porazio Kozaru rezultatom 2:0, a gradiški tim igrao je u sastavu Komić, Subotić, Kovač, Zeničanin, Bogdanović, Berić, Timarac, Ćatić, Vuleta, Vejzović i Jamaković.
I kada je izgledalo da su se crni oblaci nadvili nad sportskim miljenikom grada na Savi usljedila je serija dobrih rezultata.
Prvi je ”nastradao” riječki Orijent. Utakmica je odigrana 7. maja 1972. godine u Bos. Gradišci.
Kozara je nastupila u sljedećem sastavu: Komić, Medanhodžić, Kovač, Zeničanin, Bogdanović, Berić, Timarac, Ćatić, Čorbegović, Subotić i Vejzović.
Golovima Ćatića, Vejzovića i Subotića gradiški drugoligaš je ostvario sigurnu pobjedu 3:1. Povraćenog samopouzdanja Kozara je 14. maja otputovala na utakmicu 29. kola u Zagreb, protiv Zagrebačkih plavih.
Gradiški drugoligaš odigrao je možda i najbolju utakmicu te sezone savladavši rivala ubjedljivo 2:0.
Golove su postigli Pero Vuleta i Stojan Timarac. Gledaoci koji su tog dana imali sreću da budu na stadionu u Kranjčevićevoj vidjeli su najljepši gol tog proljeća i sigurno najefektniji cijelog prvenstva.
Egzekutor je bio gradiški Džordž Best, fantastični Stojan Timarac koji je sa nekih dvadesetak metara poslao pravi projektil pod prečku nemoćnog domaćeg golmana. Ovu vrijednu pobjedu ostvarili su: Glumičić, Medanhodžić, Kovač, Subotić, Bogdanović, Berić, Timarac, Ćatić, Vuleta, Čorbegović i Vejzović.
Sljedeće, 30. kolo odvelo je Kozaru ponovo u blizinu Zagreba, u Karlovac na megdan istoimenom drugoligašu. I još jedan dobar rezultat – iako je nakon prvih 45. minuta gubila 1:0 Kozara je u nastavku, golom Višeslava Berića postignutim iz jedanaesterca došla do značajnog boda. Tih 1:1 ostvarili su: Glumičić, Medanhodžić, Kovač, Zeničanin, Bogdanović, Berić, Timarac, Ćatić, Vuleta, Subotić i Čorbegović.
Treće gostovanje u nizu sjajno je počelo po Kozaru. Protiv Istre u Puli već nakon prvih 45. minuta gradiški tim, golovima Ćatića i Zeničanina vodio je 2:0. Ipak u nastavku domaćin je preuzeo inicjativu i došao do izjednačenja 2:2.
Bod u Puli osvojili su: Crnec, Medanhodžić, Kovač, Zeničanin, Bogdanović, Berić, Timarac, Ćatić, Vuleta, Čorbegović i Vejzović.
Zbog izgradnje novog stadiona u Bos. Gradišci Kozara je preostale dvije utakmice u kojima je bila domaćin odigrala na Gradskom stadinu u Banja Luci.
U 32. kolu protiv Zagreba i posljednjem, 34. kolu protiv Mure.
Prvi je u Banja Luku stigao Zagreb. Ekipa koja je bila jedan od glavnih favorita za najviši plasman u kojoj su igrali Horvat, Vuksanić, Milanović, Močibob, Tucak, Radočaj, Smolek, Antolić, Kranjčina, Zec, Čopor i ostali već je viđena kao pobjednik.
Ipak, Kozaru je u nadi držao jesenji remi kada je u Zagrebu, na stadionu u Kranjčevićevoj bilo 0:0. Tog 3. juna, na Gradski stadion u Banja Luci istrčao je ovaj sastav Kozare: Glumičić, Subotić, Kovač, Zeničanin, Bogdanović, Berić, Timarac, Ćatić, Vuleta, Čorbegović i Vejzović. I već poslije prvog poluvremena prava katastrofa – Zagreb je vodio sa 4:0! Mirko Bazić je u svlačionici ostavio indisponiranog Branka Glumičića, a na gol je stao Franjo Crnec. Zeničanina je zamijenio Medanhodžić…
U nastavku Kozarina odbrana se stabilizovala, a gosti su ”povukli ručnu” pa je tih 0:4 iz prvog poluvremena bio i krajnji rezultat ove utakmice. U pretposljednjem 33. kolu, Kozara je bila gost Šibenika.
Utakmicu su počeli Crnec, Medanhodžić, Kovač, Subotić, Bogdanović, Berić, Timarac, Ćatić, Čorbegović, Jamaković i Vejzović. Kozara se dobro držala u prvom poluvremenu i na odmor se otišlo bez golova. Nažalost, u nastavku koncentracija je popustila pa je Šibenik došao do trijumfa sa prilično ubjedljivih 2:0. Tokom utakmice Zeničanin je zamijenio Čorbegovića, a Čaušević Jamakovića. Posljednje, 34. kolo Druge lige SFRJ za sezonu 1971/72 u grupi Zapad odigrano je 18. juna, a Kozara je u Banja Luci bila domaćin Muri iz Murske Sobote. Utakmica je završena rezultatom 1:1, oba gola pala su u prvom poluvremenu, a strijelac za Kozaru bio je Enver Ćatić.
Na ovoj utakmici gradiški drugoligaš igrao je u sastavu – Crnec, Medanhodžić, Kovač, Subotić, Bogdanović, Berić, Timarac, Zeničanin, Ćatić (Tabaković), Čorbegović i Vejzović (Kovačević).
Bila je ovo posljednja utakmica trenera Mirka Bazića na klupi Kozare koji je otišao u zagrebački Dinamo.
Nakon posljednje utakmice sa Murom u Banja Luci svi u Kozari mogli su da budu zadovoljni ostvarenim rezultatom. Zauzeto je deseto mjesto sa 35 osvojenih bodova uz gol razliku 36:41.
Da nije bilo selidbe zbog gradnje stadiona učinak bi bio i povoljniji.
Ipak, osnovni cilj, ostanak u Drugoj ligi je postignut.
Umjesto Mirka Bazića za šefa stručnog štaba imenovan je iskusni stručnjak Mirko Kokotović.
U prvoj drugoligaškoj sezoni dres Kozare najčešće su nosili Franjo Crnec, Branko Glumičić, Esad Komić, Nedim Kovačević, Atif Teljigović, Ibrahim Kovač, Dževad Zeničanin, Višeslav Berić, Stojan Timarac, Enver Ćatić, Pero Vuleta, Nusret Vejzović, Enver Bilanović, Mirsad Tabaković, Bato Bogdanović, Fuad Čorbegović, Orhan Jamaković, Osman Medanhodžić, Mirko Subotić, Tihomir Čolić i Muharem Čaušević.
U međuvremenu izgrađen je velelepni stadion na kome ima mjesta za 15000 gledalaca od čega preko 3000 može biti smješteno ispod betonskog krova.
Najveće zasluge za izgradnju stadiona pripisane su predsjedniku Kozare Tanasiju Tani Gakoviću.
Povodom otvaranja stadiona, 12 i 13. avgusta 1972. godine održan je turnir na kome su pored Kozare učestvovali i Čelik iz Zenice, Rudar iz Ljubije i Željezničar iz Banja Luke. U prvoj utakmici, u subotu 12. avgusta sastali su se Kozara i Željezničar. Nadahnuti domaćin je već u prvom poluvremenu poveo sa 5:0 golovima Timarca, Vulete (2) i novog fudbalera Kozare Rifata Ađulovića.
Prvi, istorijski gol, na novom stadionu postigao je Stojan Timarac. U nastavku Kozara je ”povukla ručnu” pa je Željezničar postigao jedan gol za konačnih 5:1. U drugom polufinalu Čelik i Rudar su odigrali 1:1, a više sreće sa bijele tačke imali su Ljubijci koji su slavili 5:4 (6:5). Sutradan u nedjelju u utakmici za treće mjesto Čelik je bio bolji od Željezničara rezultatom 3:1 dok je u finalu Kozara deklasirala Rudar 6:2 i tako mu se donekle revanširala za onaj teški prvenstveni poraz od 0:8. Dvostruki strijelci na ovoj utakmici bili su Pero Vuleta i Fuad Čorbegović dok su po jedan put mrežu pogodili Rifat Ađulović i Enver Ćatić.
Smotra fudbala u Bos. Gradišci, upriličena u čast otvaranja stadiona privukla je brojne sportske stručnjake, a trener Čelika Dušan Varagić izjavio je da Kozara igračkim kadrom i uslovima za rad već sada pripada jugoslovenskom fudbalskom vrhu.
