Goran Santrač iz Kozinaca kod Gradiške vrhunski je majstor za zidariju. Što oči vide to Goranove ruke naprave. Dok još sunce nije pripeklo Goran zida dimnjak na pecani kod Dalibora Peulića u Bok Jankovcu. Svaku ciglu prvo odmjeri, okrene je u ruci, pa je pod vaser-vagu postavi na svoje mjesto. Dok ugrije i dimnjak će biti gotov, pa onda slijede unutrašnji radovi.
“Ovo mi je četrdeseta pecana koju radim. Mora biti maksimalno dobra, prethodni radovi su kvalitetno odrađeni. Već sutra se građevina može isprobati, svejedno je da li će se u njoj peći prase ili jagnje“, kaže sa krova majstor Goran.
Braća Peulići, Dalibor i Velibor su logistika majstoru Goranu. Veliboru, s obzirom na visinu od dva metra i nije teško majstoru na krov dodati kantu maltera, ciglu ili nešto za osvježenje. A stariji brat, Dalibor, već razmišlja o pečenju.
“Mala Gospojina će biti idealna prilika da isprobamo pecanu, da nešto ispečemo i da obilježimo završetak ovog rada. Objekat je prošle godine započeo moj pokojni otac Đorđo, na žalost umro je proljetos. Zato moramo ovo dovesti do završetka onako kako bi to on uradio“, rekao je Dalibor Peulić.
Majstor Goran Santrač kaže da je kod njih zidarija porodično zanimanje.
“Moj djed je bio zidar. Živio je u Novom Gradu, zidao mahom po Baniji. I to kamene objekte, uglavnom velike, dugačke i visoke objekte za stoku, mašine i alatke. Napravio je dosta kuća, sve od kamena, samo je dvije zidao blokovima, odnosno ciglom. Ja sam do sada napravio pedeset kuća, a koliko sam krovova srezao to i ne znam, mnogo ih je. Ljudi jednostavno ozidaju sve do krova i onda da se ne upuštaju u višu matematiku zovnu mene i posao je odrađen kvalitetno“, ispričao je Goran Santrač, šezdesetogodišnji majstor koji se spretno vere po krovovima, kao da je mlađi dvadesetak godina.
Čim završi dimnjak i siđe sa krova majstor će poskidati oplatu sa pecane. Onda će po starom zidarskom običaju uslijediti njeno zalijevanje, obično ljutom prepečenicom. Tako nalažu običaji i ne treba ih mijenjati.
