Sa samo 19 godina napustila je Gradišku i otišla u zemlju u kojoj je, iako je imala državljanstvo od rođenja, do tada boravila tek nekoliko puta. Danas je Milana Pejić završila master studije na prestižnom Univerzitetu u Lundu, jednom od najuglednijih univerziteta u Evropi.
Njena priča nije samo priča o akademskom uspjehu, već i o hrabrosti da sama ode u nepoznato i izgradi život daleko od porodice.
“Već sredinom gimnazije znala sam da želim studirati u Švedskoj. Privukli su me bolji uslovi studiranja, međunarodno okruženje i prilika da što ranije postanem samostalna. Željela sam sebi dokazati da mogu živjeti sama u zemlji koju sam formalno poznavala, ali u kojoj nikada nisam zaista živjela”, kaže Milana.
Iako je odrastala uz švedsko državljanstvo, pravi život u toj zemlji počeo je tek dolaskom na fakultet.
“Jezici su mi uvijek išli od ruke pa sam švedski za godinu i po dana naučila do nivoa B2. U početku mi je mnogo pomoglo što gotovo svi govore engleski, a kasnije sam svakodnevno govorila švedski sa kolegama u studentskom smještaju.”
Kaže da joj najveći izazov nije bio jezik, nego potpuno drugačiji način studiranja.
Na Univerzitetu u Lundu studenti se podstiču da razmišljaju kritički, raspravljaju sa profesorima i slobodno iznose svoje mišljenje.
“Profesore oslovljavamo imenom. Nije neobično da se ne složite sa profesorom ili da mu postavite pitanje koje osporava njegovo mišljenje. Upravo se to i očekuje od studenata”, istakla je Pejićeva.
Na studije koje je upisala konkurencija je bila ogromna. Od oko 4.000 prijavljenih kandidata, mjesto je dobilo svega stotinjak studenata.
“To mi je bilo veliko priznanje. Već tada sam znala da sam napravila pravi izbor”, rekla je ona.
Nakon osnovnih studija nastavila je master iz međunarodnog marketinga i upravljanja brendovima, oblasti u kojoj želi graditi svoju profesionalnu karijeru.
Studiranje u Švedskoj nije jeftino. Smještaj u studentskom domu košta između 400 i 500 evra mjesečno, za hranu je potrebno još oko 300 evra, dok studenti koji nemaju pravo na besplatno školovanje za master izdvajaju i više od 13.000 evra godišnje.
Ipak, više od same diplome pažnju je privukla fotografija sa svečane dodjele diploma na kojoj Milana u rukama drži zastavu Jugoslavije.
“Ja sam dijete Kozare. Ta zastava za mene simbolizuje ljude koji su kroz ogromne žrtve izborili pravo na život i slobodu. Njome sam željela odati počast svojim precima, ali i pokojnoj prabaki koja je preživjela koncentracioni logor samo zato što je bila Srpkinja. To je bio moj način da pokažem da je djevojka iz malog mjesta pod Kozarom završila studije na jednom od najboljih evropskih univerziteta“, objašnjava Milana.
Kaže da ju je život u inostranstvu naučio mnogo više od onoga što piše u knjigama.
“Naučila sam da gotovo svaki problem ima rješenje i da čovjek može mnogo više nego što misli. Ali isto tako sam shvatila koliko porodica i prijatelji znače kada ste daleko od kuće”, zaključila je ona.
