Predsjednik Centralnog kulturno-umjetničkog društva “Lepa Radić” Davor Simišić, za ”Mikro mrežu” u rubrici GRADIŠKA, moj grad iznio je svoje utiske o novom gradu u Republici Srpskoj.
Negativne stvari: ”Gradiška je značajno promjenila svoj izgled, najvećim dijelom na bolje. Međutim, i danas u samom urbanom dijelu postoji veliki broj objekata koji je zapušten i koji značajno kvari sliku o Gradišci. Nama koji to svakodnevno gledamo možda postaje i uobičajeno, ali ljudima koji povremeno ili prvi put dolaze ovdje, ostavlja utisak neuređenog grada. Cijele ulice su obilježene ovakvim objektima kao, na primjer, ulice: Kozarskih brigada, Kneza Lazara ili Vuka Karadžića. Pored estetskog izgleda, ovakve građevine često ugrožavaju I bezbjednost građana. Vjerovatno se najvećim dijelom radi o nerješenim imovinskim odnosima ili neke stvari nisu u nadležnosti opštine, ali to ne znači da se i takve stvari ne mogu pomaći sa mrtve tačke. Uostalom, toliko je ljudi iz Gradiške u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti RS da je rješavanje ovog problema jedan od primjera kako mogu opravdati dobre plate koje zapravo i primaju kako bi stvarali dobar pravni okvir za bolji život građana.”
Pozitivne stvari: ”Iako češće dajemo veći značaj negativnim stvarima, i pozitivnih je mnogo. Jedan od takvih primjera je i uklanjanje arhitektonskih barijera u gradu, a u cilju olakšavanja kretanja osoba sa invaliditetom. Za očekivati je da se ovo ne zaustavi samo na trotaorima u glavnoj ulici nego da se razmišlja i o drugim mogućnostima, kao što je postavljanje taktilnih površina za slijepa i slabovida lica i slično.”
Prijedlozi: ”Mnogi gradovi su prepoznatljivi po karakterističnim građevinama ili skulpturama i spomenicima. Most na rijeci Savi, Kulturni centar ili vijećnica su sasvim sigurno objekti po kojima je Gradiška prepoznatljiva. Međutim, osim spomenika koji su vezani za tragične događaje iz istorije ovih protora, možemo reći da drugih umjetničkih obilježja ovog tipa skoro i nemamo. Dobri primjeri bi mogli biti: replika čamca iz Donje Doline koji bi bio postavljen na keju, par obučen u narodnu nošnju Lijevča polja izrađen u prirodnoj veličini, maketa tvrđave Berbir, skulptura ploda jabuke ili neka apstraktna skulptura. Dakle, osim ratova i tragedija, ovaj prostor ima niz prirodnih, kulturnih i istorijskih elemenata koji mogu biti prepoznatljiva obilježja Gradiške. Ostaje nada da će u narednom period neko voditi računa i o ovom aspektu razvoja našeg grada.”
