Iznenadni zdravstveni problemi za volanom, poput srčanog ili moždanog udara, nerijetko se dešavaju i mogu imati kobne posljedice na putevima. Svjedoci smo da su se dešavale saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodima upravo iz razloga što je vozaču pozlilo tokom vožnje.
Na taj način, ne ugrožava samo sebe i putnike u svom automobilu, nego i druge učesnike u saobraćaju.
Ipak, sistem je takav da zakon ne predviđa masovne i česte preglede za sve vozače. Kada jednom dobijete ljekarsko uvjerenje i vozačku dozvolu, dužni ste je obnavljati svakih 10 godina do 65. godine starosti, a nakon toga, svakih pet. No, postavlja se pitanje da li se za hronične bolesnike taj rok skraćuje, te da li su obavezni da obavljaju češće ljekarske preglede.
Potrebni redovni pregledi za rizične vozače
Prema Pravilniku o zdravstvenim uslovima, ljekar ima pravo i obavezu da skrati rok važenja ljekarskog uvjerenja kada je u pitanju osoba koja ima poznate srčane probleme, dijabetes ili druge hronične bolesti. Takvim osobama se vozačka dozvola ne izdaje na 10 godina, već najčešće na jednu, dvije ili pet godina.
Obaveza ljekara je da prijave promjene. Ukoliko se srčani problemi ili neka druga teža bolest pojave nakon što je vozač već dobio dozvolu na 10 godina, zakon predviđa mehanizam vanrednog ljekarskog pregleda. Porodični ljekari ili specijalisti koji liječe pacijenta dužni su, ukoliko uoče da je zdravstveno stanje pacijenta nespojivo sa bezbjednom vožnjom, o tome obavijestiti nadležni MUP. Policija tada poziva vozača na vanredni pregled, a dozvola mu se može privremeno ili trajno oduzeti.
Vozačka dozvola nije doživotna potvrda zdravlja
No, u BiH postoje zakonske anomalije. Trenutni Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH omogućava da se ljekarsko uvjerenje izvađeno sa 18 godina formalno koristi za produženje dozvole sve do 65. godine, ako se u međuvremenu ne prijavi bolest. To znači da sistem u praksi često zakaže jer se oslanja na savjest vozača i komunikaciju između ljekara i policije, koja nije uvijek savršeno uvezana.
U Bosni i Hercegovini se dešavaju slučajevi oduzimanja vozačke dozvole na preporuku ljekara zbog bolesti, ali zvanični statistički podaci pokazuju da su ti slučajevi u praksi izuzetno rijetki i da sistem pati od velikih komunikacijskih nedostataka. Zvanični podaci entitetskih ministarstava unutrašnjih poslova (MUP) i zdravstvenih ustanova otkrivaju kako ovaj proces funkcioniše na terenu, ali i zašto često zakaže.
Zakonska nepovezanost ljekara i policije
Iako Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja u BiH nalaže da su zdravstvene ustanove dužne prijaviti pacijenta čije je stanje opasno za vožnju, analiza i izjave domaćih ljekara ukazuju da automatizovani prenos podataka ne postoji.
Zdravstveno stanje vozača ostavljeno je na savjest pojedinca. Ljekari rijetko sami prijavljuju pacijente. I specijalisti u domovima zdravlja potvrđuju da baze podataka MUP-a i zdravstvenog sistema nisu uvezane. Porodični ljekar koji uoči da pacijent ima opasne srčane aritmije ili neurološke ispade često nema tehnički niti direktan pravni kanal da to odmah javi policiji, osim ako se ne pokrene zvanični zahtjev.
Sve ovo rezultira time da se u BiH vozačke dozvole zbog bolesti oduzimaju uglavnom nakon što se problem ili nesreća već dese ili kod starije populacije, dok preventivno oduzimanje dozvola mlađim i radno sposobnim ljudima koji razviju srčane ili druge probleme ostaje na nivou statističke rijetkosti.
Šta kaže struka?
O ovoj temi razgovarali smo sa vještakom saobraćajne struke Mirzetom Sarajlićem. Prema njegovim riječima, dok se infrastrukturi i sankcionisanju prekršaja posvećuje značajna pažnja, sistem pati od ozbiljnih strukturalnih propusta u segmentu kontrole psihofizičke sposobnosti vozača.
- Ostavljanje ovih parametara na “savjest” pojedincima predstavlja direktnu prijetnju javnoj bezbjednosti. Važeći zakonski okviri koji opštu vozačku dozvolu (kategorije B) izdaju na period od 10 godina, bez obaveznih periodičnih pregleda za hronične bolesnike, zastarjeli su i nekompatibilni sa modernim bezbjednosnim standardima – navodi Sarajlić.
Iako se iznenadni zdravstveni problemi, poput infarkta ili moždanog udara kod prethodno zdravih osoba ne mogu predvidjeti, kod hroničnih pacijenata (neurološki, kardiološki, ortopedski bolesnici) rizik je značajno povišen i statistički mjerljiv.
Prijedlozi za tehničko-pravna rješenja
Da bi se ovi propusti otklonili i nivo bezbjednosti podigao na evropski standard, prema riječima sagovornika, potrebno je implementirati određena tehničko-pravna rješenja:
- Automatizacija protokola “Ljekar – MUP” (Digitalni nalog): Uvođenje zakonske obaveze gdje je ljekar specijalista ili porodični ljekar u trenutku izdavanja otpusnog pisma ili utvrđivanja progresije hronične bolesti (npr. ugradnja pejsmejkera, epilepsija, amputacije, teški oblici dijabetesa) dužan kroz centralni informacioni sistem generisati automatizovanu obavijest MUP-u. U tom slučaju dozvola ostaje suspendovana sve dok ovlašćena zdravstvena ustanova, odnosno Zavod za medicinu rada, kroz vanredni pregled ne izda novu ocjenu sposobnosti.
- Skraćeni rokovi važenja dozvola: Umjesto linearnog pravila od 10 godina, treba uvesti skraćene rokove važenja vozačkih dozvola za osobe sa identifikovanim hroničnim oboljenjima. Zavisno od kategorije bolesti, ljekarska komisija bi određivala obavezan kontrolni pregled na jednu, dvije ili maksimalno pet godina, što je standardna praksa u većini zemalja Evropske unije.
- Kreiranje zaštićene baze podataka: Potrebna je jedinstvena baza kojoj pristupaju licencirane zdravstvene ustanove i MUP. Svaka promjena statusa, na primjer otvaranje bolovanja zbog teških neuroloških ispada, automatski bi pokrenula sistem na provjeru vozačkog statusa pacijenta – zaključuje za Faktor sudski vještak saobraćajne struke Mirzet Sarajlić.
Savjest građana ne smije biti zamjena za sistemsku kontrolu. Dok god imamo pravni vakuum u kojem ljekarska tajna amnestira ljekara od obaveze prijavljivanja nesposobnosti vozača, a vozila nakon teških udesa sklapaju “od oka”, imaćemo situacije gdje su i vozač i vozilo tempirane bombe na putevima. Rješenje je isključivo u digitalnoj integraciji zdravstvenog i bezbjednosnog sektora.
