Bosna i Hercegovina nalazi se pred jednom od najvažnijih ekonomskih i razvojnih odluka u posljednjih nekoliko decenija – kako obezbijediti energetsku stabilnost u vremenu globalne tranzicije, rasta cijena energenata i sve strožih evropskih klimatskih pravila. Stručnjaci upozoravaju da postojeći sistem, koji se dominantno oslanja na ugalj i institucionalno je fragmentisan, više nije dugoročno održiv.
Nova strateška opredjeljenja ukazuju da energetska budućnost BiH mora biti zasnovana na tri ključna principa – sigurnosti snabdijevanja, održivosti i priuštivosti energije. To podrazumijeva prelazak sa zastarjelog modela upravljanja ka modernom, integrisanom i tržišno orijentisanom energetskom sistemu.
Jedan od centralnih ciljeva jeste smanjenje zavisnosti od uglja kroz razvoj uravnoteženog energetskog miksa. U fokusu su ulaganja u obnovljive izvore energije, prije svega solarne i vjetroelektrane, ali i razvoj sistema za skladištenje energije, pametnih mreža i fleksibilnih kapaciteta za balansiranje sistema. Dugoročno, strateški pravci predviđaju i mogućnost razvoja alternativnih goriva poput biogasa i vodonika.
Energetska tranzicija, međutim, neće biti moguća bez jasnog plana i institucionalne koordinacije. Predviđa se postepeno smanjenje proizvodnje energije iz uglja, uz posebne programe za rudarske regione kako bi se ublažile socijalne i ekonomske posljedice tranzicije. Stručnjaci ističu da je ključno povezati energetsku i industrijsku politiku kako bi tranzicija donijela nova radna mjesta i investicije, a ne dodatnu ekonomsku nestabilnost.
Poseban izazov predstavlja složen institucionalni sistem BiH. Bez harmonizacije zakonodavstva između entiteta i jačanja koordinacije na državnom nivou teško je očekivati efikasnu energetsku politiku. Evropska unija i Energetska zajednica već godinama insistiraju na punoj implementaciji preuzetih obaveza, posebno kada je riječ o liberalizaciji tržišta i klimatskim standardima.
Strateški dokument naglašava i da energetska efikasnost mora postati jedan od najvažnijih resursa države. Planirani su programi obnove javnih i privatnih objekata, uvođenje strožih standarda za novu gradnju, kao i finansijski podsticaji za građane i privredu. Lokalnim zajednicama daje se važna uloga u sprovođenju ovih mjera.
Pored toga, modernizacija elektroenergetske mreže i digitalizacija sistema označeni su kao preduslov stabilnosti. Prioritet su ulaganja u prenosnu i distributivnu infrastrukturu, uvođenje pametnih brojila i smanjenje tehničkih i komercijalnih gubitaka.
Važan dio strategije odnosi se i na regionalnu integraciju. Stručnjaci upozoravaju da izolovan energetski sistem nije stabilan sistem, zbog čega BiH mora jačati prekogranične interkonekcije i integraciju sa regionalnim i evropskim tržištem električne energije i gasa.
U dokumentu se posebno naglašava socijalna dimenzija energetske tranzicije. Umjesto univerzalnih subvencija, predlaže se ciljana pomoć energetski ugroženim domaćinstvima, kao i prekvalifikacija radnika iz sektora uglja i razvoj lokalnih ekonomija u tranzicionim regionima.
Ključni preduslov svih promjena biće investicije. Za privlačenje domaćeg i stranog kapitala neophodan je stabilan regulatorni okvir, efikasnija administracija i veće korišćenje međunarodnih fondova i razvojnih banaka.
Zaključak stručnjaka je jasan – energetska stabilnost Bosne i Hercegovine više nije samo tehničko pitanje, već pitanje ekonomskog suvereniteta i društvene stabilnosti. Najveći problem nije nedostatak resursa, već nedostatak koordinacije, dugoročne strategije i dosljedne implementacije politika.
