Intervju: Dr Dragutin Ilić, predsjednik Saveza penzionera i potomaka.
Gospodine Iliću molimo Vas da nam predstavite stranku na čijem ste čelu i da li je osnivanje Saveza penzionera i potomaka posledica podjela među penzionerima i kome ta podjela odgovara?
Prvo, da Vas ispravim. Mi nismo stranka niti partija. Mi smo specifična politička organizacija koja nije zasnovana na ideologiji, jer mi ujedinjujemo sve penzionere i naše potomke koji mogu biti različitih ideologija i političkih uvjerenja, od krajnje desnih do krajnje lijevih, mogu biti različitih nacionalnih ili vjerskih opredjeljenja, ali je važno da prihvataju osnovni princip; da smo prvo ljudi i građani ove zemlje i da želimo kvalitetan život dostojan čovjeka 21.vijeka. Zatim, da to možemo ostvariti samo ako svoj lični iteres tražimo u okviru interesa svih građana koji žive u jednoj društvenoj zajednici. Ako bih ipak, htio dati neku definiciju koja najpribližnije objašnjava ko smo i gdje da nas politolozi razvrstaju, mi smo interesno-građanska politička organizacija koja objedinjava tri generacije. Zašto interesna? Zato što penzioneri kao najbrojnija, ekonomski najugroženija i socijalno najranjivija grupacija imaju interes da prožive sigurnu i dostojanstvenu starost, a naši potomci djeca i unuci da imaju izvjesnu budućnost, koja će zavisiti isključivo od njihovog znanja i sposobnosti, a ne od bilo čije volje. Zašto građanska? Pa zbog toga što smo svi prvenstveno građani, a potom Srbi, Bošnjaci, Hrvati i ostali koji žive s nama. Evo naprimjer, mi penzioneri možemo biti različitih nacionalnosti, političkih ili vjerskih opredjeljenja, različitog nivoa obrazovanja, ali ono što nam je zajedničko mi smo penzioneri.
A sad da odgovorim na drugi dio Vašeg pitanja. U RS i BiH postoji više organizacija koje deklarativno zastupaju interese penzionera. Najstarija i najbrojnija je Udruženje penzionera, koja jedina ima stalni izvor prihoda od članarine, koju im uplaćuje Fond penzionog osiguranja (PIO), pri isplati penzija. Udruženje je pod patronatom i direktnom kontrolom vlasti na nivou Republike odnosno opština i gradova koji im pored finansija obezbjeđuju prostorije i druge uslove za rad. Udruženje bi prema definiciji trebalo da se bavi isključivo humanitarnim radom. Da nije tako, opšte je poznato, jer se Udruženje dominantno bavi politikom iako trenutno postoji više političkih organizacija penzionera.
Najstarija je Partija ujedinjenih penzionera koju je prije dvadesetak godina osnovao moj drug socijalista Stojan Bogosavac, pod imenom Penzionerska stranka. Dolaskom Ilije Stevančevića na čelo PUP-a počinje njeno urušavanje. S njim je počela praksa prodaje i kupovine mandata poslanika i odbornika čime su obesmišljeni izbori. NJegov naslednik, Ilija Vujičić, bivši poslanik i član Glavnog odbora SNSD-a, je samo ubrzao dalje propadanje, pa PUP nije ni izašao na poslednje parlamentarne izbore. Istovremeno Stevančević uz podršku SNSD-a formira Demokratsku penzionersku stranku.
Da bi se podjele među penzionerima još više pojačale treba spomenuti i treću vrstu organizovanja penzionera, Sindikat penzionera, kao stalešku organizaciju koji bi, kako je to u mnogim zemljama članicama EU, trebao biti partner Vladi u pregovorima oko statusa penzionera, prije svega njihovog materijalnog položaja. No i tu ulogu je preuzelo Udruženje penzionera, pa Sindikat samo statira.
Iz ovog prikaza je jasno da podjele u najbrojnijoj grupaciji stanovnika Republike Srpske, odgovaraju isključivo vlastodršcima, tim prije jer su penzioneri veliko biračko tijelo, koje u najvećem broju izlazi na izbore i čije je glasove najlakše kupiti, obzirom da su najsiromašniji dio stanovnika Republike.
Na dio pitanja, da li je osnivanje Saveza penzionera i potomaka posledica takvog stanja u penzionerskoj populaciji, odgovor je potvrdan i logičan. Kada mi je došla delegacija Gradskog odbora PUP-a Banja Luka i u ime više od 40.000 penzionera, zatražila da stanem na čelo te urušene Partije, predložio sam im da razmisle da li vrijedi trošiti energiju na pranje blata koje je na PUP nabacilo bivše rukovodstvo, ili je racionalnije da se formira potpuno nova organizacija, na drugim principima. Da se krene s nule, čistih, računa, ruku i obraza. Tako je 26.oktobra 2019.godine na Osnivačkoj skupštini u Banjoj Luci, kojoj je prisustvalo 137 predstavnika iz 33 opštine i grada nastao Savez penzionera i potomaka.
Kako danas žive penzioneri u Republici Srpskoj i koliko društvo generalno brine i razumije potrebe ljudi „trećeg životnog doba“?
Kao ozbiljna i odgovorna politička organizacija formirali smo timove od najiskusnijih i provjerenih stručnjaka za svaku oblast: za privredu, poresku politiku, poljoprivredu, obrazovni, zdravstveni i pravosudni sistem. U okviru tima za ekonomiju su radne grupe, za bankarstvo, poresku politiku i tim koji će se baviti racionalizacijom administracije na svim nivoima.
Kada su u pitanju penzioneri prikupljamo egzaktne podatke o broju i strukturi penzionera ukupno u RS i po opštinama, o visini penzija koje smo podijelili na četiri grupe: 1. grupa; broj penzionera sa najnižom penzijom i podgrupa sa penzijom manjom od prosječne; 2. grupa; broj penzionera sa prosječnom penzijom sa podgrupom koliko ima penzionera koji primaju penziju veću od minimalne, a manju od prosječne; 3. grupa: broj penzionera koji primaju penziju veću od prosječne, a manju od najveće i 4. gdupa: broj penzionera sa najvećom penzijom. Zatim ćemo imati podatke o broju penzionera sa minimalnim, prosječnim i maksimalnim radnim stažom, Zatim koliki je broj penzionera koji prima penziju po nekom drugom osnovu, a ne na osnovu radnog staža i koliko se novca na mjesečnom nivou izdvaja u Fondu PIO, za te penzije. No i na osnovu dostupnih statističkih podataka, koje ni vlast ne može uljepšavati, jasno je da najveći procenat penzionera živi na granici egzistencije, a da je više od polovine njih životno ugroženo.
Odgovor na drugi dio pitanja „koliko naše društvo generalno brine i razumije probleme i potrebe ljudi trećeg doba“, je poznat, znači nezadovoljavajući. Ta briga se svodi na to da se zadovolje najminimalnije potrebe prije svega u prehrani i zdravstvenoj zaštiti. O aktivnom učešću penzionera u društvenom životu i kulturi može samo da se sanja, za razliku od naših kolega u mnogim zemljama koji punim plućima žive život takozvanog trećeg doba.
Kakav je odnos vlasti prema penzionerima u RS i regionu?
U suštini taj odnos je manipulativan. Vlast na penzionere isključivo gleda s jedne strane kao važno biračko tijelo koje im uglavnom omogućava svojim glasovima opstanak na vlasti, a s druge strane ih doživljava kao ogroman balast jer im treba obezbijediti makar i tu bijednu penziju.
To je potpuno pogrešan pristup, jer mi nismo balast nego najvažniji resusrs svakog zdravog društva. Među nama je koncentracija znanja, iskustva i mudrosti, Svi smo mi bivši. To znanje i iskustvo mi prenosimo na naše potomke i tako društvo ide naprijed. Zamislite kada bi Vlada formirala savjete i stručne timove za svako ministarstvo od najiskusnijih penzionera, kakve bi rezultate imala. Zato smo naš Savez i koncipirali na toj osnovi. Svjesni da samo ako ujedinimo naše iskustvo i mladalačku energiju naše djece i unuka, možemo negativno stanje u našem društvu, koje predugo traje, preokrenuti u pozitivnom smjeru. Kako to praktično izgleda pokazala nam je grupa mladih poslanika u NSRS.
Šta učiniti da se položaj penzionera unaprijedi?
Kako sam već rekao da je naš koncept objedinjavanje iskustva, znanja i mudrosti penzionera sa mladalačkom energijom i savremenim znanjima naše djece i unuka, tu mislim prije svega na informatičke tehnologije, kako bi postojeće prirodne i ljudske resurse odgovorno i racionalno iskoristili za kvalitetniji život svih naših građana.
Dakle, polazeći od činjenice da nas oko milion živi na ovolikom prostoru, da imamo velike površine poljoprivrednog zemljišta, šume, vode, energetski potencijal, uz domaćinski odnos i odgovorno upravljanje mi možemo da živimo vrlo visokim standardom. Ovo sam naveo zbog činjenice da nam, zbog nodgovorne vlasti, najproduktivniji dio stanovnika odlazi u inostranstvo. Bez njih nema ni nas. Mi koji smo toga svjesni se pitamo ko će nama zaraditi penziju ? Hoćemo li dopustiti da vlastodršci rasprodaju i preostala narodna bogastva pa da budemo roblje u vlastitoj kući?
A na pitanje šta ćemo učiniti da se položaj penzionera unaprijedi? Konkretno, moramo utvrditi: Šta je sa nepokretnom imovinom koju su stvarale generacije penzionera (gdje su domovi, odmarališta, banje i druga dobra)? Šta je sa onih 10% od prodaje podržavljenih preduzeća? Gdje su završili naši vaučeri i zašto niko ne postavlja pitanje o toj najvećoj pljački građana (nažalost mnogi vlasnici vaučera ne shvataju da je to njihov novac koji su s mukom zaradili, a ne poklon vlasti)? Zatražiti da se sa Fonda PIO skine oko stotinu hiljada penzionera kojima je to pravo dato, mimo zakona o Penzionom osiguranju i da Vlada formira poseban budžet iz kojeg bi se te penzije isplaćivale. I konačno da definitivno riješimo da oni koji su penziju zaradili na teritoriji FBiH, istu primaju od Fonda PIO/MIO FBiH.
Na taj način bi se stvorio prostor da se iz postojećeg prihoda Fonda PIO RS najniže penzije udvostruče.
Osim toga intenzivno ćemo raditi na objedinjavanju svih organizacija koje okupljaju penzionere (Udruženja penzionera, Sindikata penzionera i Saveza penzionera i potomaka). Naš cilj mora biti isti, a to je bolji i kvalitetniji život najbrojnije i najugroženije grupacije građana. To možemo ostvariti samo ako svi stanemo u isti stroj, ako ne dozvolimo da nas dijele i svađaju nečasni ljudi zbog svojih sebičnih interesa, ako shvatimo da samo mi sami možemo sebi pomoći. Zaboravite tu mantru koju su nam nametnuli stranci da svako od nas treba da brine svoju brigu. Sjetite se one narodne „drvo se oslanja na drvo, a čovjek na čovjeka“. Pogledajte šumu poslije oluje i usamljeno drvo u polju i sve će vam biti jasno.
Na kraju g. Iliću, kako sprovesti ove konkretne prijedloge u djelo, Zakonski ili?
Odgovor je da smo usvojili tri principa od kojih nećemo odustati. Smatramo da su oni prihvatljivi svakom poštenom i dobronamjernom građaninu koji želi dobro sebi i svojoj porodici, a to su:
– Zakon mora da važi za sve jednako,
– Najsposobnije na najistaknutija mjesta i
– Sa narodnim novcem i imovinom mora da se upravlja domaćinski, odgovorno i javno (transparentno).
Na ovim principima će se pokazati ko zaista želi promjene i opšte dobro , a ko će i dalje prosipati demagogiju i raditi isključivo u vlastitom interesu.
U borbi za opšte dobro sva sredstva su dozvoljena, a koja će biti primijenjena zavisi od onoga ko je s druge strane.
