Neobična priča danas je izmamila osmijehe ali i radoznalost mještanima Kozarca kod Prijedora. U glavnoj ulici ovog potkozarskog mjesta, pažnju je privukla nesvakidašnja scena: stari traktor sa, ni manje ni više, njemačkim tablicama, koji vuče starinsku kamp-prikolicu u bojama italijanske zastave.
U kabini, nasmijani vozač – Hansi Sielberhorn (56), poljoprivrednik iz Nirnberga, na svom životnom putovanju kroz Bosnu i Hercegovinu.
Ekipa “InfoPrijedora” ga je sustigao na pola puta prema Mrakovici i zamolila za razgovor. Pristao je.
Hansi već sedam godina, nakon što završi sezonu na svojoj farmi, uzme kartu i kreće u avanturu. Ali ne kao obični turista. On putuje traktorom starim više od pola vijeka koji vuče kamp-kućicu još stariju. Zajedno, kaže, imaju preko 100 godina, ali i mnogo zajedničkih priča s evropskih puteva. Ove godine destinacija mu je Bosna i Hercegovina.
Put dug preko 2.300 kilometara započeo je prije mjesec dana iz Nirnberga, a do sada je prošao Njemačku, Austriju, Sloveniju i Hrvatsku. Nigdje, kaže, nije imao problema.
“Na granicama me samo pogledaju, nasmiju se, kažu da sam im simpatičan i mahnu da produžim. Neki čak i traže da se slikaju sa mnom”, priča Hansi.
Njegov stil putovanja je poseban. Nema navigacije, nema interneta. Samo dobra stara papirna karta. Sporeni tempo traktora omogućava mu da bolje upozna zemlje kroz koje prolazi.
“Kada voziš sporo, sve vidiš. Ljude, kuće, prirodu… Svaki kilometar ima dušu”, kaže Hansi.
Ne sjeća se baš svih mjesta kroz koje je prošao ali kaže da je bio u Doboju, obišao je dijelove Sarajeva, spustio se do Visokog, pa preko Travnika prema Banjaluci, a onda je danas prošao i kroz Kozarac.
Sljedeća odrednica mu je Mrakovica i Nacionalni park Kozara, gdje planira da se odmori dva dana prije nego što krene preko Hrvatske, Slovenije i Austrije nazad prema Njemačkoj i svom rodnom Nirnbergu.
Na pitanje zašto bira baš traktor, odgovara iskreno:
“Traktor mi omogućava da uživam u pogledu. Auto je prebrz. Ja nikud ne žurim. Hoću da upoznam svijet, da osjetim svako mjesto kroz koje prođem”, kaže Hansi.
Za Bosnu i Hercegovinu ima samo riječi hvale.
“Bosna je prelijepa. Nema gužvi, priroda je divlja i čista, a ljudi… Ljudi su nevjerovatni. U svakom selu i gradu, gdje god sam stao pitali su me jesam li gladan, žedan, treba li mi šta. Osjećao sam se kao kod najrođenijih. Ta ljubaznost i srdačnost je rijetkost u drugim zemljima u kojima sam bio za ovih sedam godina”, priznaje Hansi.
Na kraju, poželjeli smo mu miran odmor na Kozari i srećan povratak kući. On nam je uzvratio čvrstim stiskom ruke poručujući da se možda već sljedeće godine vrati – jer, kako kaže, “u Bosni se osjeća kao među svojima”.
U vremenu kada mnogi jure za bržim, jačim i skupljim, Hansi nas podsjeća da je prava ljepota u sporom putovanju, otvorenom srcu i ljudskoj toplini. I možda baš zbog toga njegov stari traktor na svakom putu ostavlja trag ne samo na cesti, već i u ljudima koje sretne.
