Kao i svake godine pred kraj posljednjeg mjeseca tradicionalno se održava ”Izbor sportiste grada Gradiška”, a ove 2020. titulu najboljeg ponjela je mlada teniserka Tea Kovačević, dok je odmah do nje na postolje stao golman Omladinskog rukometnog kluba ”Kozara” Saša Kovačević.
Na samom početku razgovora za ”Micro mrežu” Saša ističe da je rukomet počeo trenirati relativno kasno sa 16 godina, ali prosto nije ni mogao ranije pošto je ORK ”Kozara” reaktiviran 2011. godine.
”Na prvi trening sam otišao na nagovor brata i odmah se zaljubio u ovaj predivan sport, rukomet. Već 2012. godine sam prešao u prvu ekipu u kojoj sam i dan danas. U tom periodu sam branio i za juniore, gdje smo osvojili nekoliko medalja na kvalitetnim turnirima”, priča na početku intervjua drugi sportista grada Gradiška za 2020. godinu.
Odanost i vjernost nemaju cijenu
Kroz čitavu golmansku karijeru Kovačević je pokazivao veliku odanost i privrženost ”Kozari” i Gradišci. Tako je naprimjer 2014. godine dobio poziv od tada šampiona Druge lige RS, ORK ”Čelinac” koji se te godine plasirao u Prvu ligu, a poziv je prihvatio uz uslov da pored Čelinca ima priliku da igra na dvojnu registraciju, samo kako bi ostao u Kozari, i na kraju tako je i bilo.
”Sezonu 2014/2015 sam proveo braneći dvije utakmice sedmično, za “Kozaru” i “Čelinac”. Prije toga u decembru 2013. godine, branio sam sa dosta uspjeha za RK “Lokomotivu” Brčko na “Lokomotiva KUP-u”, koji je tada možda bio najbolji turnir za mlađe kategorije na prostoru bivše Jugoslavije, gdje smo bili drugi. Tokom perioda između 2015. i 2018. godine odbijao sam razne ponude tada prvoligaša, kako bi ispunio san mojih saigrača i mene da sa “Kozarom” uđemo u Prvu ligu Republike Srpske.
San je postao java
Sašini snovi, ali i ostalih mladih rukometaša ostvarili su se prije dvije godine kada su crveno-bijeli napravili veliki uspjeh.
”San je postao java 2018. godine, kada smo postali prvoligaši i tako napravili prvorazredni uspjeh. Klub koji nema svoju dvoranu i trenira na betonu i kiši, ušao je društvo najbolji u profesionalnu ligu. Sa 90% domaćih igrača, kao “beskućnici”, kao klub sa najmanjim budžetom u ligi, postali smo stabilni prvoligaši, a prvoligaši smo i danas. Naravno, ostvarenje sna je bilo i to kada sam postao kapiten ORK “Kozara” Gradiška”, ističe za ”Micro mrežu” Saša Kovačević.
Odličnim partijama u prvoligaškom društvu odmah je skrenuo veliku pažnju drugih bh. klubova, ali ponovo zbog velike ljubavi i odanosti prema klubu i gradu ostao je u redovima voljene ”Kozare”, koje Saša voli nazvati i ”Velikanom”.
”Veliki uticaj na to da ostanem u “Kozari” imali su i naši najmlađi igrači i golmani sa kojima sam počeo raditi još kao srednjoškolac. Veliku ljubav koji su pokazali prema rukometu i u neljudskim uslovma kojima su radili, ušli su mi u srce. Otvaranje sportske dvorane u Gradišci je od presudnog značaja za rukomet i mislim da je ovo prekretnica za još veći razvoj rukometa u gradu na Savi i sporta uopšte”, poručio je Kovačević.
Kozara i Gradiška dvije najveće ljubavi
”Ja sam u gore napisanim redovima, iskazao svoju ljubav prema “Kozari” i Gradišci, a volim reći da bi volio da bilo ko, prema bilo čemu osjeća toliku ljubav kao što ja osjećam prema pomenutom gradu i klubu. Samim time ne moram puno naglašavati koliko mi znači osvajanje nagrade drugog najboljeg sportiste grada Gradiške. Ja ću samo navesti da mislim da u svijetu nikad nije i neće biti zabilježeno da je neko bio drugi najbolji sportista svoga grada, a da pri tome nikad nije odigrao utakmicu u svome gradu. A u to vrijeme je kao golman kluba iz toga grada, branio na preko 200 utakmica i imao preko 2500 odbrana, ali kao “vječiti gost” za 10 godina. Ovo mora da ostane kao opomena svima koji vode i gradove i državu, da našoj djeci budu omogućeni ljudski uslovi za bavljenje svim sportovima”, zaključio je na kraju razgovora za ”Micro mrežu” golman i kapiten ORK ”Kozara” Saša Kovačević.
Subscribe na naš YouTube kanal.
Pratite ”Micro Mrežu” na Facebooku, Instagramu i Twitteru.
Besplatnu Android aplikaciju preuzmite OVDJE.
