Popularnost koju je imala Lepa Brena u bivšoj Jugoslaviji teško da će dostići ijedan pjevač novog doba sa prostora zapadnog Balkana. Međutim, malo se zna o počecima karijere Lepe Brene u kojoj je temelje postavio jedan Gradiščanin, Dragoljub Ostojić, poznatiji kao Buco Mašina.
Ovo je njegova priča…
Iako ljubitelj Pink Flojda, Metalike i umjetnika poput Gerija Mura, Fredija Merkurija i čitave tadašnje pop-rok muzike, Ostojić se iz Holandije 1971. godine doseljava u Gradišku. S obzirom da je rođeni Beograđanin već u ranoj mladosti započinje svoju bogatu muzičku karijeru, a povratkom u Gradišku karijeru nastavlja na relaciji Gradiška – Beograd.
Još u to doba postaje najpoznatiji gitarista gradiške regije, pa u gradiškom hotelu “Kozara” Ana Bekuta, Tozovac i ostali pjevači nisu mogli zasvirati bez Buce Mašine. Iako roker u duši obuzeli su ga ritmovi narodne muzike i odveli na put koji će mu u potpunosti promijeniti život.
Na tom putu upoznaje Sašu Popovića i 1974. godine osnivaju svoj bend pod nazivom “Lira Šou” i kreću u turneju po čitavoj bivšoj Jugoslaviji. Kako je vrijeme prolazilo bend je sve češće zakazivao svirke, što je iscrpljivalo pojedini članove pa su u tri navrata ostali bez pjevačice.
“Ja sam na početku svirao po igrankama i nisam ni slutio da ćemo u jednom periodu biti toliko traženi da bukvalno nismo imali ni jednog slobodnog dana u sedmici. Već na početku zadesili su nas problemi sa pjevačivama, gdje smo nakon dosta uloženog napora uspjeli doći do osobe za koju smo smatrali da je najbolje rješenje u našem bendu. To je tada bila Spasa Mečanin, koja je imala najbolji glas koji sam ikada u životu čuo.”
Međutim, sreća nije dugo trajala, jer se Spasa zaljubila, te ubrzo i udala, nakon čega je završila muzičku karijeru. Buco Mašina nije imao izbora i morao je u što kraćem roku da nađe novu pjevačicu.
“Ja nisam imao drugog izbora nego da pitam svoje prijatelje i poznanike da li poznaju neku pjevačicu koja bi mogla biti dio našeg benda. Tako mi je jedan drug rekao da je čuo za neku djevojku Fahretu Jahić iz Brčkog. Kako tada nije bilo telefona i ovih savremenih vidova komunikacije, kolega i ja smo se uputili na njenu kućnu adresu. Tada i naredni put kad smo dolazili Brena nas je odbila uz obrazloženje da ona ne pjeva narodnu muziku i da samo zna rok pjesme.”
Ostojić se prisjeća kako im je tada Brena rekla da zna samo pjesmu “Moj Dilbere” i još neke dvije. Ipak, on je istrajao u svojim molbama i Brena je prvi put nastupila u bendu “Lira Šou”, 06. aprila 1980. godine u Bačkoj Palanci, što je ujedno bio i njen prvi muzički angažman.
“Sjećam se tada u Bačkoj Palanci Brena je čitav koncert pjevala samo tri pjesme, ali je nju publika odmah prihvatila. Krenuli su pozivi iz čitave Jugoslavije, a koncerti su se redali jedan za drugim. Po danu probe, a naveče nastupi su me toliko iscrpili da sam zapostavio porodicu i izgubio se u vremenu i prostoru. Sve to me je natjeralo na tešku odluku da istupim iz benda i posvetim više vremena i pažnje porodici.”
Kako kaže Buco Mašina tada su zarađivali ogroman novac ali dodaje da mu novac nikad nije bio glavni motiv za bavljenje muzikom. Stoga je muzičku karijeru nastavio u Gradišci gdje je većinom nastupao samostalno.
Ovaj interesantni čovjek i dalje je pun vedrine i pozitivne energije, a najviše voli zasvirati u bašti lokalnih kafana ili na Gradiškom keju. Vratio se roku i svira za svoju dušu. Bez obzira na sve ne može bez roka i to onog koji je obilježio 60-te, 70-te i 80-te godine prošlog vijeka.
Buco Mašina je ostao legenda u gradu na Savi i kako kaže u kontaktu je sa pojedinim estradnim zvijezdama koji su kako on priča, ostali prizemni, jer je većinu njih takav tempo života odveo u nekom drugom smjeru koji je njemu bio stran.