Kada se M-tel poigrava s vama vi uzmite neku drugu dostupnu mrežu, recimo Eronet ili BH Telekom i kada to urade svi M-tel više neće imati s kim da se poigrava.
Svi će reći to je nemoguće. Nemoguće je iz samo jednog razloga, jer u našem društvu ne postoji kolektivna svijest. Kolektivna svijest podrazumijeva stav o nekoj stvari koju ima razvijen određen dio popluacije i u skladu s tim stavom se i ponaša. Visok nivo kolektivne svijesti postoji u zemljama Zapadne Evrope, a iskazuje se kroz žute prsluke, proteste, štrajkove, slobodne medije, ravnotežu tri nivoa vlasti.
Kolektivna svijest je u čestoj korelaciji sa udruživanjem, što je preduslov za njeno iskazivanje u društvu. Ukoliko kolektivnoj svijesti dodamo visok nivo socijalnog kapitala, koji u najkraće objašnjeno znači da ako vam neko nešto prodaje i kaže to su mu karakteristike, vi mu zaista povjerujete i bude tako, a ne da vas izađe duplo skuplje dok sve provjerite i platite tu provjeru.
Niti imamo kolektivnu svijest, niti smo udruženi, a socijalni kapital nam je na veoma niskom nivou. To se ogleda u primjeru grada u kojem živim gdje recimo imamo neku benzisku pumpu gdje je gorivo jeftinije nego na ostalim pumpama, što bi po definiciji kolektivne svijesti značilo da bi svi trebalo da idemo u tu pumpu i to ne zbog toga što je jeftinija ili što nemamo novca, nego zbog toga što nas prave budalama, jer u Bijeljini može, a kod nas ne.
Nemamo kolektivnu svijest jer dopuštamo da nas M-tel pljačka, a pri tome nemamo nikakav odgovor na to sem „sram vas bilo“. Postoji milion ovakvih primjera, koji se kose sa realnošću, od kojih je najzanimljivji taj da pored najkvalitetnijih voda u Evropi, mi uvozimo vodu i pijemo iz uvoza. Zato slogan „kupujmo domaće“ skoro pa i nema smisla.
Na kraju vrijedi izdvojiti i to da bi većina nas htjela sve „preko veze“, štele ili ko to već zovu, a kada to drugi ostvari na taj način bivamo izuzetno ljuti, negodujemo i krivimo sve i svašta. Nama sistem ne valja, a sistem kreiramo mi, isti mi koji kažemo da rijaliti niko ne voli, a on svake godine bilježi sve veću gledanost. Nas nerviraju političari i psujemo im sve ali kada nam se obrate lično, mi sa tolikim ushićenjem pružamo ruku i sve što smo rekli progutamo za onu “znamo se mi”.
Kolektivna svijest se razvija u obrazovanju i odgoju, a kod nas se obrazovanje kupuje i iza takvih aktivnost ostaje bolestan sistem, te na kraju smrt. Kao što se desilo sa Bakićevim Primusom, od fakulteta do staračkog doma.
Za kolektivnu svijest trebaju muda, muda za kazati da nisam baš to zaslužio i ima neko pametniji od mene. Treba imati muda i htjeti raditi, a ne zavaravati sve da ti je do posla koga nema, jer niko neće da radi, dok ne ode na Zapad, a i tamo radi da bi svojoj sujeti dokazao da nije pogriješio što je otišao.
