Za mnoge mlade ljude dolazak na fakultet u Banjaluku znači prvi veliki korak ka samostalnosti. Pored izbora fakulteta i pripreme za predavanja, budući studenti i njihovi roditelji najčešće imaju još jedno veliko pitanje – koliko košta život u najvećem gradu Srpske?
Univerzitet u Banjaluci ove godine planira upis 2.605 studenata u prvu godinu prvog ciklusa studija, od čega je najveći broj mjesta predviđen za budžetske studente. Međutim, nakon upisa počinje prava računica smještaj, hrana, prevoz, knjige, izlasci i ostali troškovi.
Brucoši koji dolaze iz drugih gradova najčešće prvo rješavaju pitanje smještaja. Najtraženija opcija je studentski dom, ali broj mjesta nije dovoljan za sve zainteresovane.
U Banjaluci, dom raspolaže sa kapacitetom od 1.250 kreveta, što znači da preko 1.000 studenata mora da pronađe drugi smještaj.
Student na budžetu koji dobije mjesto u domu praktično dobija najveću uštedu jer su troškovi smještaja znatno niži nego kod privatnog najma. U ranijim godinama posebno je isticano da studenti na budžetu imaju povoljnije uslove, uključujući besplatan smještaj i subvencionisanu ishranu, gdje 3 obroka na dan plaćaju po cijeni od 3KM.
“Život u studentskom domu mi je u velikoj mjeri olakšao studiranje jer ne plaćam smještaj. Hranim se u menzi, gdje su obroci pristupačni, pa uz oko 500 KM džeparca mjesečno uspijevam da pokrijem sve osnovne troškove. Naravno, nekada bude neplaniranih izdataka, ali uz dobru organizaciju mogu da funkcionišem bez većih problema”, kaže Marija.
Privatni smještaj – više slobode, ali skuplje
Studenti koji ne dobiju mjesto u domu ili žele više privatnosti okreću se iznajmljivanju stanova. Najveći problem je cijena.
Za garsonjere i manje stanove u Banjaluci cijene se, zavisno od lokacije i opremljenosti, često kreću od nekoliko stotina maraka mjesečno. Ranija iskustva studenata pokazivala su da su cijene garsonjera mogle dostići oko 450–500 KM i više, posebno u periodu najveće potražnje pred početak akademske godine.
Dajana, studnetica trece godine Građevinskog fakulteta, kao brucoš nije uspjela ostvariti pravo na dom, pa je jedina opcija bila prvatni smještaj.
“Živim sa cimerkom u iznajmljenom stanu i kiriju od 500 KM dijelimo, ali uz to plaćamo i režije. Hranu uglavnom kupujem u marketima i pripremam kod kuće. Kada se saberu kirija, režije, namirnice, prevoz i ostali svakodnevni troškovi, za normalan život u Banjaluci potrebno mi je oko 1.000 do 1.100 KM mjesečno”, rekla je Dajana.
Ako student živi sam, cijene izgledaju ovako:
– kirija: 400–600 KM
– režije: 50–150 KM
– internet/telefon: 30–50 KM
– hrana: 250–400 KM
– prevoz i ostali troškovi: 50–150 KM
Jednostavna računica pokazuje da troškovi studentskog života u privatnom smještaju mogu premašiti iznos minimalne plate u Republici Srpskoj, zbog čega finansiranje studiranja za mnoge porodice predstavlja veliki izazov.
Za neke brucoše Banjaluka će biti samo mjesto studiranja, a za mnoge prvi pravi dom. Iako finansijska računica postaje sve važniji dio studentskog života, iskustva mnogih pokazuju da upravo godine provedene na fakultetu ostaju među najvažnijim periodima života.
