Kako riješiti problem azila za pse u Banjaluci?
Svakodnevno čujemo razne kritike na račun rada azila za pse u Banjaluci. Skloni smo da kritikujemo, ali ne i da ponudimo rješenje i pomoć. Upravo iz tog razloga želim da ukažem na jednu zaista humanu ideju i način kako da svi zajedno riješimo ovaj problem. U nastavku članka podijeliću jedno iskustvo iz Republike Srbije koje je moguće realizovati i kod nas.
Radi se o programu rehabilitacije osuđenih lica kroz rad sa napuštenim psima. Ovakvi programi sprovode se u okviru institucionalnog prevaspitnog tretmana osuđenih lica i efektivno djeluju na njihovu resocijalizaciju i smanjuju recidiv. Ovaj program podjednako je značajan i za osuđena lica, kao i za pse koji se nalaze u azilu. Ovim programima se nastoji ostvariti i određena korist kako za zajednicu, tako i za osuđena lica.
Program resocijalizacije osuđenih lica kroz rad sa napuštenim psima u azilu unutar KPZ Sremska Mitrovica sprovodi se od 2017 godine. Osuđenicima je i u poluotvorenom i u zatvorenom dijelu omogućeno da učestvuju u programu obuke za rad sa psima kroz teorijsku nastavu i praktičan rad sa stručnjacima iz te oblasti, te da se staraju o psima u smislu njege, dresure, ishrane i sprovođenju slobodnog vremena sa njima, ali uz određena ograničenja svojstvena zatvorenom režimu izdržavanja kazne. Osuđena lica koja učestvuju u ovom programu stiču znanja i kvalifikacije sa kojima mogu taj posao obavljati i po izlasku na slobodu, čime se uvećava njihova šansa za zaposlenje i sticanje legalnih prihoda, a smanjuje vjerovatnoća recidiva. Učestovanjem u ovakvom programu budi se i osnažuje njihova empatija, osjećaj odgovornosti i brige za drugoga. Istovremeno psi sa kojima oni rade su sklonjeni sa ulice i socijalizuju se, čime se povećavaju njihove šanse da budu udomljeni. Ideja o otvaranju azila u KPZ Sremska Mitrovica javila se nakon posjete zaposlenih zatvorima u Škotskoj koji imaju dugu tradiciji u primjeni ovakavih rehabilitacionih programa. Program obuke osuđenih lica traje deset nedelja i sastoji se od teorijskog i praktičnog dijela.
O ovom programu dr.sc Ana Batričević govori u svojoj naučnoj monografiji pod nazivom „Sloboda u krugu“. Jedan od ciljeva ove monografije jeste i podizanje svijesti javnosti o značaju pružanja podrške osuđenim licima da se izbore sa zatvorskim deprivacijama, da po izdržavanju zatvorske kazne pronađu zakonit izvor prihoda i napuste kriminalni model ponašanja, ali i o inovativnim pristupima rješavanja problema neodgovornog vlasništva i prevelikog broja napuštenih pasa.
Ovakvi programi utiču na fizičko i mentalno zdravlje, sposobnost kontrolisanja emocija, osjećaj empatije, sposobnost sticanja novih znanja, kao i samokontrolu osuđenih lica.
Kao jedan od ciljeva ovog programa jeste rehabilitacija osuđenih lica, mogućnost kasnijeg zapošljenja nakon izlaska na sličnim poslovima, ali i s druge strane kada govorimo o psima jeste njihova socijalizacija i udomljavanje, te njihova dresura da se koriste kao psi tragači, terapijski psi ili psi koji pomažu osobama sa invaliditetom.
O povezanosti osuđenih lica sa napuštenim psima dovoljno govore riječi i jednog osuđenika koji je učestvovao u ovakvom programu: „Kada su pse prvi put doveli u prostorije gdje boravimo, bilo je teško gledati ih kako su uplašene. Osjetio sam se kao da gledam sebe kada sam tek došao u zatvor. Bio sam isto tako uplašen i nisam znao šta da radim. Psi unose toliko radosti i mira u moj život. Oni nas humanizuju na način koji ni jedan drugi terapeutski program ne može“.
Kao posljedica svakodnevnog angažovanja na dresiranju pasa kod osuđenika se vremenom razvilo osjećanje empatije, staranja i odgovornosti za druge, kao i altruizam i drugačiji pristup međuljudskim odnosima.
Ovakva iskustva iz KPZ Sremska Mitrovica ukazuju na neke novine u radu sa osuđenim licima po pitanju njihove resocijalizacije i rehabilitacije, ali isto tako pomažu napuštenim psima da se socijalizuju i pripreme za udomljavanje ili prođu adekvatnu dresuru i pomognu slijepim i slabovidnim licima. Možda iz ovog teksta nešto i naučimo i ukažemo da postoje rješenja i za slične probleme u našim lokalnim zajednicama.
Imamo resurse, iskustva iz regiona, stručne ljude koji mogu ovu ideju realizovati i zato nemojte da tražimo izgovore da ovo ne može zaživjeti i kod nas.
Prof.dr Nebojša Macanović
