Priča o narodnom heroju Lepoj Radić, djevojci sa Potkozarja koja je sa svega 17 godina stradala u Drugom svjetskom ratu, odavno je prevazišla granice ovog prostora. Njena hrabrost posebno je inspirisala indijskog istraživača i pisca Satiša Solankija iz Nju Delhija, koji je pokrenuo inicijativu pred državnim institucijama Indije da se uspomena na Lepu Radić sačuva i u ovoj zemlji.

Solanki se godinama bavi proučavanjem i promovisanjem svjetske kulturne baštine i znamenitih istorijskih ličnosti, a sa životom i stradanjem Lepe Radić upoznao se istražujući istorijske izvore i podatke dostupne na internetu.
Posebnu pažnju Solankija privukao je i višegodišnji rad Centralnog kulturno-umjetničkog društva na njegovanju uspomene na Lepu Radić, što je vremenom dovelo i do saradnje sa predstavnicima CKUD-a.
Inicijativa pred državnim institucijama Indije
Solanki se obratio državnim institucijama Indije sa prijedlozima da priča o Lepoj Radić dobije svoje mjesto i u obrazovnom i kulturnom prostoru ove zemlje.
Među njegovim prijedlozima je da se lekcija o Lepoj Radić uvrsti u školske udžbenike u Indiji, ali i da neki od javnih objekata, poput ulice, mosta, aerodroma ili univerzitetskog odjela, ponese ime “Veerangna Lepa Radić“.
Riječ “Veerangna“ predstavlja počasni indijski izraz za ženu heroja, odnosno hrabru ratnicu.
Solanki je predložio i snimanje dokumentarnih i igranih filmova o Lepoj Radić na hindi jeziku, organizovanje školskih takmičenja u pisanju eseja, kao i ustanovljavanje godišnjih memorijalnih nagrada koje bi nosile njeno ime.
Posljednje riječi Lepe Radić i na drevnom indijskom pismu
Koliko je ozbiljno pristupio očuvanju uspomene na Lepu Radić pokazuje i činjenica da je tekstove o njenom životu, kao i njene posljednje riječi, prevodio na više jezika i pisama.
Pored engleskog i hindi jezika, Solanki ih je preveo i na drevno indijsko brahmi pismo, čime je priča o djevojci sa Potkozarja dobila još jednu neobičnu kulturnu dimenziju.
Saradnja sa Centralnim kulturno-umjetničkim društvom omogućila mu je da uspostavi direktnu vezu sa sredinom iz koje je potekla Lepa Radić.
Kao svojevrsna kruna te saradnje, autorski tekst i ilustracija Satiša Solankija uvršteni su u monografiju “Heroina Lepa Radić“, čime je i njegov višegodišnji rad postao dio publikacije posvećene čuvanju uspomene na narodnog heroja.
Upravo zahvaljujući ljudima poput Satiša Solankija, priča o Lepoj Radić nastavlja da pronalazi novu publiku i daleko od kraja iz kojeg je potekla.








