Nakon što je Micro mreža poslala upit, a prije toga i usmeno pokušala da dođe do informacija koliko izmnajmljuje/posjeduje mobilnih toaleta, umjesto odgovora, grad je raspisao tender.
Par naizgled jednostavnih pitanja otvorilo je niz nejasnoća i, na kraju, dovelo do poteza gradske uprave koji je teško nazvati slučajnošću.
Upit je upućen Odjeljenju za komunalne i stambene poslove sa nekoliko preciznih pitanja:
koliko javnih mobilnih toaleta ima u Gradišci, da li ih grad iznajmljuje ili posjeduje, koliko često se prazne i održavaju, koliko novca se za to izdvaja iz budžeta, te postoji li plan za izgradnju stalnog javnog toaleta u gradu. Međutim, odgovora nije bilo, ni telefonskog ni pismenog.
Na čelu ovog odjeljenja nalazi se Vedran Knežević, koji je kao i drugi načelnici odjeljenja u Gradskoj upravi Gradiška pod velikim pritiskom gradonačelnika Zorana Adžića, bez kojeg niko od načelnika ne može da donese bilo kakvu odluku, niti da djeluje u svom resoru.
Dok su odgovori izostali, administracija je proradila veoma brzo. Nakon samo tri dana od upita o mobilnim toaletima, Gradska uprava Gradiška raspisuje tender “Nabavka usluga iznajmljivanja mobilnih sanitarnih toaleta”, a procjenjena ukupna vrijednost ovog ugovora bez PDV-a iznosi 12.820,00 KM.
Javne nabavke se finansiraju novcem građana. Upravo zato su informacije o troškovima, planovima i potrebama, obaveza, a ne dobra volja službenika.
Zašto su potrebni mobilni toaleti i koje su njihove karakteristike?
Svaka lokalna zajednica mora da posjeduje mobilni toalet na javnim površinama, a svaki mobilni toalet mora da ima vrata sa bravom, rezervoar sa hemijskim sredstvom za razgradnju otpada i sprječavanje mirisa, dezinfekciju i higijenu unutrašnjosti, ventilaciju, osvjetljivanje ako se koristi noću, pristup korisnicima bez opasnosti, toalet papir, sredstvo za dezinfekciju, mobilni umivaonik ili za više mobilnih toaleta jedan umivaonik zajednički.
