U ovaj posao uključena je cijela njegova porodica to jest njih četvoro, a po potrebi, tu su rođaci, komšije i prijatelji. Pored ovog posla on se bavi naučno – istraživačkim radom. Do sad objavio šest radova radova uglavnom na simpozijumima, (smotre naučnih radova međunarodnog karaktera) i bio je saradnik na pet radova. Uglavnom se bazira na primjeni alternativnih supstrata i biostimulatora u proizvodnji rasada ukrasnih biljaka.
Dvadesetpetogodišnji Uroš Šušak, rođen je 1991. godine u selu Okolica nadomak Prnjavora. Odrastao je na selu, tako da se ljubav prema poljoprivredi javila još od djetinjstva. Zbog toga se upisao na Poljoprivredni fakultet u Banjoj Luci, smijer hortikultura. Tokom studiranja nadao se da će kao inženjer poljoprivrede lakše „naći“ zaposlenje. Ali nakon završetka fakulteta. 2013. godine kada je diplomirao pojavilo se pitanje: „ Šta sad? Kuda?“ Tad je mislio da je logično rješenje prijava na Biro za zapošljavanje. Ali ni tamo ne cvijetaju ruže.
– Tokom studiranja, dogodila se jedna situacija koja je bila prekretnica i odluka čime ću se baviti. Naime, otišao sam na predavanja, ne sluteći da ću po povratku kući zateći ni manje ni više nego plastenik. U to vrijeme sam radio stručnu praksu u plastenicima „Lotus“, koji se inače bave proizvodnjom cvijeća. Tada sam odlučio da ću da se bavim upravo ovim poslom. Napominjem, da to nije bio savremeni plastenik sa modernom opremom. Bio je to mali plastenik od nekih 50 m2 koji su napravili moj otac i brat koji bravari po struci su. Nije imao sistem za grijanje, već malu peć „bubnjaru“, od koje sam više imao „štete“ nego koristi. Iz „Lotusa“ sam dobio nekih 500 sadnica različitih cvijetnih vrsta i tada je krenulo pravo „učenje.“ Zahvaljujući nesebičnoj pomoći i podršci prof. dr Svjetlane Zeljković sa Poljoprivrednog fakulteta, još uvijek sam u cvijećarskim „vodama.“ Danas, nakon tri godine uloženog rada, truda i novca (kredit), proizvodnja se odvija u 4 plastenika ukupne površine 500 m2, od čega je oko 430 m2 grijani prostor, što omogućava uzgoj biljaka u zimskom periodu. Osnovna proizvodna djelatnost je uzgoj jednogodišnjih i višegodišnjih cvijetnih vrsta. Volim da kuham, tako da se u plastenicima uvijek mogu naći začinske biljke. Često se tamo nađe rasad različitih vrsta povrća, čija sjemena mi donose prijatelji sa svojih proputovanja – kaže Uroš kojeg poiznajzu po njegovom veselom duhu punom optimizma.
.jpg)
Uroš dodaje da je u ovaj posao uključena njegova cijela porodica to jest njih četvoro, a po potrebi, tu su rođaci, komšije i prijatelji. Pored ovog posla on se bavi naučno – istraživačkim radom. Do sad objavio šest radova radova uglavnom na simpozijumima, (smotre naučnih radova međunarodnog karaktera) i bio je saradnik na pet radova. Uglavnom se bazira na primjeni alternativnih supstrata i biostimulatora u proizvodnji rasada ukrasnih biljaka.
Zajedno sa prijateljima organizuje volonterske akcije koje imaju za cilj podizanje ekološke svijesti i očuvanje životne sredine (projekat Let’s Do It). Organizuje i radionice za učenike Poljoprivredne škole, gdje ih upoznaje sa novitetima iz svijeta poljoprivrede.
– Najčešće pitanje koje mi postavljaju je: „Da li se od ovog posla može živjeti?“ Može, ali u svojoj glavi morate raščistiti zbog čega ste se upustili u ovu proizvodnju. Ako mislite da ćete se obogatiti preko noći, bolje nemojte ni počinjati sa bilo kakvom proizvodnjom. Jer nećete. Ali ako ste spremni da se posvetite maksimalno, da uložite trud i iskoristite svoje znanje, uspijeh je zagarantovan. Bitno je da imate jasno definisan cilj i da znate šta hoćete. Uvijek se dese neke nepredviđene situacije, biće i trenutaka kad ćete se pitati: „Šta je meni ovo trebalo?“. Koliko god da vam se čini bezizlazna situacija, bitno je samo da ne odustanete. Takođe, trebate voditi računa o izboru djelatnosti kojom ćete se baviti. Prva i osnovna stvar je da ispitate potrebe tržišta za određene proizvode. Izaberite djelatnost koja nije zastupljena u vašem mjestu stanovanja, ali ako je već ima, iskoristite svoje znanje, unaprijedite proizvodnju i izborite se za svoje mjesto na tržištu – kaže Uroš koji na licu ima osmijeh zadovoljnog čovjeka.
Što se tiče budućih planova Uroš naglašava sa su oni definitivno usmjereni na proširenje proizvodnje. Želja mu je da ode u neku stranu zemlju na usavršavanje (Engleska, ali ne bih se bunio da to bude Japan). On kaže da je prednost mladog čovjeka je što živi u modernom dobu, gdje su dostupne mnoge informacije. Toliko je seminara, konferencija, sajmova na kojima su prisutni divni ljudi, stručnjaci iz raznih oblasti poljoprivredne proizvodnje, koji su spremni da pomognu, jer oni imaju iskustvo. Kaže da je kućni prag najteža planina koju čovjek treba da pređe. Njegov savjet mladima je savijet je da se pokrenuda izađu iz „sigurne“ zone i da jednostavno pitaju šta ih interesuje. Uroš će ove godine završiti i master studije ali plan je i dalje širiti posao koji radi sa ljubavlju.
