Završili se izbori, oglasio se CIK, usvojio se budžet, već smo zaboravili na koncerte Ace Lukasa, Cece, Baje i Ane Bekute, a prasića i šatora se kao kroz maglu sjećamo.
Već smo se okrenuli problemima u svijetu, jer kod nas su svi nestali. Spremaju se novi narodni tribuni da uđu u skupštinu. Neki su stari, kao inventar, a neki novi, po prvi put, kojima je potreban duži period da se adaptiraju na arenu. Opet ćemo imati puno ćutologa koje bi možda trebali plaćati po izgovorenoj riječi. Tu bi država profitirala sigurno.
Drugi opet da razbiju maler i da ne upadnu u ovu grupu i jave se ponekad, a bolje da se ne jave kakve gluposti pričaju. Dok objasne po kojem članu poslovnika se javljaju zaborave zbog čega su se i javili. Ponekad im neko od savjetnika napiše par rečenica nečitko na papirić pa je problem to i pročitati, a kamoli nešto i obrazložiti.
Nainteresantnija je ona treća grupa, najbučnija i najžustrija po pitanju tema ko je veći lopov i ko je više ukrao. Često to pređe u lično vrijeđanje i omalovažavanje. Nekad imam osjećaj da to namjerno rade da bi dobili ponovo riječ ili repliku kako oni to popularno kažu da nastave sa „pljuvanjem“, jer im tako valjda raste rejting u stranci, politici ili već čemu.
Opet, sa druge strane, ponekad pomislim da oni i nemaju šta da kažu osim tih vrijeđanja i galame. Vrhunac svega je da taj rijaliti bude udarna vijest na Dnevniku neke od televizija. Izgleda da je suština da tu vrisku i galamu vidi što veći broj ljudi. Dobro je stari narod govorio „Pametan se stidi čime se budala diči“. Nekako sve postaje rijaliti i rijetko, ali baš rijetko, se neko javi da kaže konkretno kako problem prevazići i ponudi neka rješenja. Uglavnom svi znaju da to ne valja, jer je to neko drugi predložio, a nisu oni, a što to ne valja nije ni važno.
Valjda je taj rijaliti i normalna pojava s obzirom na činjenicu ko je tamo šta završio od škole i kakvo iskustvo u privredi ili nekoj drugoj branši ima. Možda bi bilo potrebno da se svi malo pozabave etičkim i političkim kodeksom ponašanja. Činjenica je da su oni ogledalo našeg društva i da je narod birao njih da se bore za bolje sutra, a ne za gore sutra i da prestanu već jednom sa vrijeđanjem i galamom, već da svi rade za dobrobit naše djece i svih građana. Da budemo društvo gdje se rad, znanje, patriotizam cijeni, a ne samo lopovluk, glupiranje, novac i moć.
Dosta nam je više mržnje, galame, lažnog predstavljanja i lažnih obećanja. Budite gospoda u tim poslaničkim odjelima i dajte malo više kulture i znanja, zdravog dijaloga, diskusija gdje svi sjede i slušaju, a ne bježe u skupštinski restoran. Valjda je to njima normalno, jer su mnogi bježali od škole, pa sad isto tako bježe i iz skupštinskih klupa. Malo se šalim, ali volio bih da griješim i da dođu bolja vremena, a za to nam trebaju i bolji ljudi.
Tekst je nastao u saradnji sa fondacijom Friedrich Ebert.
