U svakodnevnom životu mnogi ljudi ulažu ogroman trud koji ostaje neprimijećen, kako u porodici, tako i na poslu. O ovom fenomenu razgovarali smo sa Miroslavom Gajićem, MA psihologom i porodičnim sistemskim psihoterapeutom, koji pojašnjava šta zapravo znači “nevidljivi rad“ i kakve posljedice može imati.
Nevidljivi rad, kako ističe Gajić, podrazumijeva svaki fizički, emocionalni i mentalni napor koji drugi ne prepoznaju ili ne smatraju vrijednim.
Razlog zbog kojeg nečiji trud ostaje neprimijećen često leži u različitim životnim vrijednostima.
“U slučaju da neko ne dijeli iste vrijednosti kao mi, neće prepoznati napor koji ulažemo kao nešto bitno“, ističe on, te kao primjer navodi majke koje brinu o djeci i domaćinstvu.
“Zamislite majku sa djetetom, koja je ujedno i domaćica. Posmatrajući sa finansijskog aspekta, ona je osoba koja ne prihoduje. Ono što je nevidljivo drugima je veliko odricanje od sna, slobodnog vremena i bezuslovna posvećenost nemoćnom biću koje treba njenu toplotu i privrženost.“
Najveći teret nevidljivog rada, prema njegovim riječima, najčešće nose osobe koje su sklone trpljenju i preuzimanju odgovornosti.
“Trpljivi će nositi najveći teret. Smatraće da treba raditi više i bolje, ali to često neće biti dovoljno“, kaže Gajić, dodajući da se takav obrazac javlja i u porodici i na poslu.
Posljedice mogu biti ozbiljne.
“Konstantno “moranje” i potreba da budemo bolji tijelo doživljava kao prijetnju i stres. Dugoročna izloženost takvom pritisku dovodi do iscrpljenosti i sindroma sagorijevanja.“, upozorava on.
Nevidljivi rad ostavlja trag i na odnosima.
“Ako je nečiji doprinos nevidljiv, često se javlja osjećaj usamljenosti i povlačenja. Ljudi počnu razmišljati: zašto da se trudim i gradim odnos kad sam sam u svemu tome?“, kaže Gajić.
Prepoznati da smo preuzeli previše ovakvog rada nije uvijek lako, ali postoje jasni znakovi.
“Pojačana kritika bez jasnog razloga, osjećaj besmisla i umanjivanje onoga što radimo mogu biti pokazatelji. Važno je postaviti sebi pitanja: da li moram sve ovo, da li neko vidi moj trud i šta bi se desilo da prestanem?“, ističe on.
Na kraju, Gajić naglašava da promjena počinje od nas samih.
“Nosićemo teret sve dok ne osvijestimo da trenutni pristup nije održiv. Odgovornost je na nama da jasno pokažemo drugima kakav uticaj njihovo ponašanje ima na nas.“, zaključuje on.
