Novinarke nisu cijenjene koliko njihove muške kolege, često se zahtjevnije teme i projekti povjeravaju muškarcima, a takođe žene se u novinarskoj profesiji moraju boriti više od svojih kolega kako bi uspjele.
Stavovi su ovo mnogih studentkinja novinarstva i komunikologije na univerzitetima u BiH o položaju žena u novinarstvu.
Bojana Radujković, studentkinja četvrte godine novinarstva i komunikologije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjaluci, kaže da su novinarke ipak u nešto boljem položaju nego proteklih godina.
“Kada je riječ o položaju žena na uredničkim pozicijama imamo pozitivan pomak, ali na direktorskim pozicijama udio novinarki je mali. Diskriminacija i nejednakost među polovima u medijima su velike”, smatra Radujkovićeva.
Kako kaže, u prilog tome ide i činjenica da su gotovo uvijek muškarci ti koji rade ozbiljne istraživačke priče, dok se za žene smatra da nisu dovoljno sposobne da ih iznesu.
“Iako je novinarstvo slabo plaćen posao i veoma rizičan za žene, upisala sam ovaj smjer jer sam po prirodi radoznala, komunikativna i smatram da mi novinari možemo da promijenimo stanje u društvu nabolje”, kaže Radujkovićeva.
Ova studentkinja smatra da su novinarke više izložene raznim vrstama napada, posebno političara.
“Svaki napad na novinare treba okarakterisati kao napad na službeno lice u vršenju njihove dužnosti”, zaključila je Radujkovićeva.
Tijana Pećanac, studentkinja četvrte godine smjera novinarstvo i komunikologija na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjaluci, smatra da je danas novinarstvo u nezavidnom položaju, a posebno žene u novinarstvu.
“Mislim da novinarke ne cijene dovoljno, kao ni njihov trud i zalaganje. Ja sam se odlučila za novinarstvo zato što smatram da su novinarke najhrabrije žene, što se pokazalo i tokom rata kada su izvještavale sa lica mjesta, rizikujući time svoj život. Mislim da su se u nekim slučajevima pokazale hrabrijim od muškaraca”, pojašnjava Pećanac.
Ipak, naglašava da sebe u budućnosti vidi u radu u marketinškim agencijama, odnosno kao PR.
Gabrijela Arapović, studentkinja treće godine novinarstva na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, kaže da iako veći broj žena upisuje novinarstvo, u tom poslu ipak nekako više uspijevaju muškarci.
“Ako se osvrnem na medije u kojima sam imala priliku da radim ili s njima imam određenu suradnju, uglavnom su na svim višim pozicijama bili muškarci. Kroz svoj rad u novinarstvu ne mogu reći da sam ozbiljno diskriminirana, ali sam često shvaćena neozbiljno”, kaže Arapovićeva.
Naglašava da teme u novinarstvu pokušava obrađivati istraživački, te je upravo iz tog razloga mnogo puta nailazila na prepreke i sabotaže nadređenih.
“Dobijala sam objašnjenje da sam mlada, žena i nedovoljno kompetentna da se bavim nekim ozbiljnijim problemima. Česte preporuke su bile i da se ostavim pisanog novinarstva jer “s ovim izgledom bi trebalo da vodim neku emisiju na TV-u”. Moje je mišljenje i da veliki broj žena odustaje od ove profesije jer je novinarstvo posao koji se obavlja od nula do 24″, pojašnjava Arapovićeva.
Kako ona kaže, još jedan ogroman problem su napadi na novinarke, jer je, ističe, mnogo lakše napasti ženu bilo od strane urednika, kolega ili, čak, čitalaca.
“Iako sam ovih problema bila svjesna i prije upisa na studij novinarstva, nije mi žao jer znam da sam talentirana. Bez obzira na sve probleme i manjak financija, ovaj posao je moja ljubav, koja me ispunjava”, kaže Arapovićeva.
Ona smatra da je svaka žena koja se odluči baviti novinarstvom u punom smislu hrabra žena, koja svakodnevno nailazi na milion prepreka.
“Jako je tužno da se ovakve stvari događaju u 21. stoljeću, ali vjerujem da će s vremenom biti bolje”, zaključila je Arapovićeva.
Jedna studentkinja novinarstva iz Sarajeva kaže da novinarstvo voli i zato je to upisala iako su joj roditelji savjetovali da bira perspektivnije i plaćenije zanimanje.
“Posao novinarki se ne cijeni dovoljno iako mnoge od njih rade 24 časa, a pri tome često su na udaru raznih diskriminacija i slabije su plaćene”, kaže ona.
Dobitnice Pulicerove nagrade
Tatjana Duronjić, profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjaluci, kaže da su žene rano počele da se bave novinarstvom, te da je ovo profesija u kojoj one nisu bile diskriminisane u smislu da nisu mogle raditi, posebno, ističe ona, ako se uzme u obzir da je novinarstvo dobilo ozbiljnije društveno priznanje tek krajem 18. vijeka.
“Tokom zlatnog doba štampe u Americi samo u Njujorku je radilo pedesetak novinarki. Ne treba zaboraviti da su novinarke izveštavale o događajima iz Prvog svetskog rata, Krimskog rata, Oktobarske revolucije…”, kaže Duronjićeva.
Istakla je da su novinarke dale značajan doprinos novinarstvu uopšte.
“Mnoge od njih su dobitnice Pulicerove nagrade poput Lusi Morgan, Barbare Lejker i drugih, ali ne treba zaboraviti ni Veroniku Gerin”, podsjetila je Duronjićeva.
Tekst je nastao u saradnji sa “BH novinarima” u okviru projekta “Jačanje mreže novinarki u Bosni i Hercegovini”
/Nezavisne/
