Školski restoran u Srednjoj stručnoj i tehničkoj školi u Gradišci već godinama stoji kao otvorena rana lokalnog obrazovnog sistema – zapušten, oronuo i potencijalno opasan, ali istovremeno uporno ignorisan od onih koji bi morali da ga saniraju. Vlaga se uvukla u zidove, malter otpada u komadima, fasada se kruni, a pukotine na konstrukciji postaju sve vidljivije. U takvom prostoru svakodnevno borave maloljetni učenici i nastavnici, bez ikakve garancije bezbjednosti.
Iako je još početkom 2024. godine najavljena izgradnja novog objekta koji bi zamijenio dotrajali restoran, radovi do danas nisu ni započeli. Tada je javnosti predstavljeno da su obezbijeđena bespovratna sredstva Regionalnog čelendž fonda u iznosu od 741.000 konvertibilnih maraka, dok je Radio-televizija Gradiška prenijeli da je riječ o oko 770.000 maraka. Istovremeno je najavljeno da će Gradska uprava Gradiška učestvovati u projektu kao partner sa sufinansiranjem od 130.000 evra, te je sve predstavljeno kao gotovo završen posao.
Međutim, gotovo dvije godine kasnije, na terenu nema ni traga od najavljenog projekta. Nema gradilišta, nema radnika, nema obavještenja o početku radova. Jedino što je vidljivo jeste dodatno propadanje postojećeg objekta. U međuvremenu, učenici i nastavnici i dalje koriste isti prostor, iako je očigledno da uslovi nisu adekvatni za svakodnevni boravak, a kamoli za odvijanje školskih aktivnosti.
Na stvarno stanje nedavno je ukazala i personalna asistentica Nikolina Đorđić, koja je svakodnevno boravila u restoranu sa učenicima. Ona je putem društvenih mreža objavila video-snimak na kojem se jasno vide tragovi vlage, oštećeni zidovi i zapušten enterijer. Snimak je pokazao ono o čemu se već dugo govori – da objekat više nije samo neugledan, nego potencijalno opasan. Video je ubrzo uklonjen, ali je otvorio dodatna pitanja o tome zašto se problem godinama ignoriše.
Micro mreža 29. decembra 2025. godine Gradskoj upravi je uputila zvaničan upit o statusu projekta i razlozima kašnjenja, ali odgovor nije stigao. Umjesto direktnog objašnjenja, nakon mjesec dana objavljeno je saopštenje na zvaničnim profilima grada u kojem se navodi da će radovi početi tek nakon raspisivanja i okončanja postupka javne nabavke od strane Regionalnog čelendž fonda, koji priprema tendersku dokumentaciju za izbor izvođača. To praktično znači da administrativna procedura još nije ni završena, a kamoli da je gradnja blizu realizacije.
Dodatnu sumnju izaziva i nagla promjena finansijske konstrukcije projekta. Dok je prvobitno najavljeno sufinansiranje grada od 130.000 evra, sada se navodi da Gradiška treba da obezbijedi čak 1.800.000 konvertibilnih maraka. Razlika između ranije najavljenog i sada traženog iznosa iznosi više od milion ipo KM, a javnosti nije objašnjeno kako je došlo do tolikog povećanja troškova niti ko snosi odgovornost za dvogodišnje odgađanje.
Cijela situacija ostavlja utisak da je projekat postojao više kao promotivna vijest nego kao stvarna investicija. Dok se institucije pozivaju na procedure, tendere i dokumentaciju, učenici svakog dana sjede u prostorijama koje prokišnjavaju i udišu vlagu sa zidova. Školski restoran, umjesto da bude mjesto sigurnosti i osnovne brige o djeci, postao je simbol neefikasnosti sistema i ignorisanja problema koji su svima vidljivi.
