Nova školska godina počinje u utorak, a zajedno sa povratkom u školske klupe vraćaju se domaći zadaci, ispitivanja, ocjene i očekivanja. Za roditelje se ponovo otvara pitanje koliko tražiti od djeteta, kako reagovati na lošiju ocjenu i da li je u vremenu kada su informacije dostupne za nekoliko sekundi važnije pamtiti činjenice ili naučiti razmišljati.
Upravo očekivanja roditelja mogu značajno uticati na to kako će dijete doživljavati školu. Školski psiholog Anja Eraković upozorava da dijete, posebno na nižem uzrastu, može pogrešno razumjeti insistiranje na školskom uspjehu.
“Dijete može shvatiti da su roditeljska ljubav i pažnja uslovljeni uspjehom u školi i razvijati anksioznost, strah od ocjenjivanja, škole i neuspjeha”, ističe Erakovićeva.
Umjesto postavljanja visokih očekivanja, mnogo je važnije naučiti dijete kako da organizuje obaveze i vrijeme, kako da uči i gdje može potražiti pomoć. Roditelji mogu zajedno sa djetetom napraviti plan, velike obaveze podijeliti na manje zadatke i pružiti podršku kada ne ide sve prema planu.
Šta zapravo govori ocjena?
Petica ne mora uvijek značiti da je dijete u potpunosti razumjelo gradivo, kao što ni lošija ocjena ne znači da nema znanja ili sposobnosti.
Na ono što će učenik pokazati tokom odgovaranja ili testa utiču brojni faktori – od trenutnog stanja i stresa do pritiska i izbora pitanja.
“Ocjena nije pokazatelj vrijednosti djeteta. Pomozite im da prihvate svaku ocjenu kao informaciju da je na nečemu potrebno dodatno raditi i uložiti više truda”, poručuje Erakovićeva.
Ocjene, dodaje, ne moraju biti pokazatelj budućeg uspjeha, dok uloženi trud, usvojena znanja, radne navike, sposobnosti i vještine to svakako mogu biti.
Manje bubanja, više razumijevanja
Posebno pitanje današnjeg obrazovanja jeste koliko smisla ima insistirati na učenju velike količine činjenica napamet u vremenu kada djeca do informacije mogu doći za nekoliko sekundi.
Tehnologija mijenja gotovo sve oblasti života, a današnja djeca možda će jednog dana raditi poslove koji trenutno ni ne postoje. Zbog toga bi naglasak trebalo staviti na funkcionalno znanje, razumijevanje, kritičko mišljenje i sposobnost primjene naučenog.
Djecu je važno podsticati da povezuju činjenice sa prethodnim znanjem i iskustvom, samostalno istražuju i rješavaju probleme.
Jer cilj škole ne bi trebalo da bude samo zapamtiti lekciju do sljedećeg odgovaranja, već razumjeti ono što je naučeno i znati to upotrijebiti kada zatreba.











