Informacione tehnologije, kao i elektronika, u današnje vrijeme pronalaze sve češću primjenu u svim sferama čovjekovog života, pa tako i u proizvodnji hrane. Tako je u ovom projektu spojeno pčelarstvo, informacione tehnologije, obrazovanje i entuzijazam, prije svih nastavnog osoblja Tehničke škole Gradiška, bivših đaka ove škole a danas studenta i poznatih gradiških pčelara.
Kako kaže jedan od glavnih operativaca projekta, profesor Zdravko Perić, sve je krenulo spontanim razgovorom sa profesorom Goranom Mirjanićem sa Poljoprivrednog fakulteta u Banjoj Luci, o određenim problemima s kojima se današnji pčelari susreću.
„Jedan od od tih problema je to što se pčelinjaci obično nalaze na udaljenim lokacijama, blizu pašnjaka i šuma, gdje često nema telekomunikacione infrastrukture (a samim tim niti alarmnih i sistema video nadzora), isti su često na meti lopova koji kradu košnice. Zahtjev je bio da napravimo uređaj koji će u slučaju pomjeranja košnice sa stalka izazvati slanje SMS-a na telefon vlasnika pčelinjaka. Tehničko rješenje se baziralo na upotrebi Arduino platforme sa odgovarajućom opremom koja za samog vlasnika ne predstavlja značajne izdatke. Važno je napomenuti da je uređaj pokrio sve košnice u pčelinjaku, da se napaja iz klasične elektrodistributivne mreže ili iz baterije pošto je riječ o jako malom potrošaču energije“, ističe profesor Zdravko Perić.
Obzirom da su uspjeli riješiti gore pomenuti problem, javila se ideja da postojeću platformu unaprijede u smjeru da registracije izlazaka roja pčela iz košnice, takođe, SMS dojavom. Najveći izazov je bio da spriječiti lažne alarme, što znači da svakodnevni ulazak i izlazak pčela iz košnice ne bude cilj dojave, nego samo pojava rojenja.
„U razgovoru sa profesorom Goranom Mirjanićem, shvatili smo da proces rojenja prate sledeće pojave: u roku od 6-8 minuta košnicu napusti 15000-20000 pčela, pčelar ima na raspolaganju vrijeme 2-3 sata da stigne u pčelinjak i uhvati roj, dimenzije otvora na košnici su 380x20x20 mm, dimenzije pčele su 7×12 mm (prečnik x dužina) i dr., što su nam bili važni ulazni podaci za računanje protoka pri izlasku pčela iz košnica, kao i sama brzina pčelinjeg hoda“, dodaje Perić.
Svi gore navedeni inputi su , por iječima Perića, bili promjenjive veličine koje su odredile programski kod po kojem uređaj za nadzor i dojavu treba da radi. I ovaj dio sklopa sa svojim infracrvenim predajnikom i prijemnikom će da pokrije po potrebi i sve košnice jednog pčelinjaka i neće predstavljati značajan izdatak po vlasnika.
Kako kažu Perić i njegovi đaci, smatrali su da bi isti efekat bio postignut i metodom vaganja košnica, s tim što bi oprema bila mnogostruko skuplja, te su se odlučili da razvoj ide u pomenutom pravcu.
Kako smo na početku teksta naveli, u razvoj ovog sklopa uključeni su kako sadašnji učenici Tehničke škole Gradiška, tako i bivši učenici, a sada uspješni studenti tehničkih fakulteta u Banjoj Luci i Novom Sadu.
Članovi tima koji realizuju ovaj projekat poručuju da im u narednom periodu predstoji rad na terenu, simuliranje pojava, mjerenje i podešavanje drugog dijela ovog softverskog i hardverskog rješenja s ciljem postizanja što preciznijeg rada.
Bilo kako bilo ovo predstavlja izuzetan uspjeh i pravi primjer timskog rada, u kome je posebno interesantno i to što su bivši učenici nastavili da rade sa svojim bivšim nastavnicima i hvataju se u koštac sa ozbiljnim problemima nudeći rješenja.
Pratite ”Micro mrežu”:
