Četvrto Srđevačko prelo okupilo je rekordan broj učesnika i posjetilaca i još jednom pokazalo da interesovanje za tradiciju, stare običaje i način života na selu nije nestalo. Ali, iza pjesme, druženja i podsjećanja na prošla vremena ostaje mnogo ozbiljnije pitanje – može li se selo zaista oživjeti ili će priča o njegovom opstanku ostati tek dio predizbornih obećanja?
Sve je počelo tradicionalnim dočekom, a potom su se smjenjivali sadržaji koji su nekada bili sastavni dio seoskog života. Uz gastronomsku izložbu organizovana su i sportska nadmetanja, među kojima i potezanje konopca, u kojem su se posebno istakli gosti iz susjednog Prnjavora.
Posebnu pažnju privukao je prikaz jesenjih radova. U „perušanju kukuruza“ učestvovali su najmlađi, za koje je ono što je njihovim djedovima i bakama bilo svakodnevica danas gotovo nepoznat običaj.
Devedesetdvogodišnja Radislava Ivanović pokazala je kako se nekada prela vuna, podsjećajući da sa generacijama koje odlaze nestaje i dragocjeno znanje o životu na selu.
Upravo je prenošenje takvih običaja na mlađe jedan od ciljeva Srđevačkog prela. Organizatori nastoje da od zaborava sačuvaju duh nekadašnjeg života i pokažu da selo nije samo prostor poljoprivredne proizvodnje, već i mjesto sa svojom kulturom, tradicijom i identitetom.
Ali, tu se priča o oživljavanju sela tek otvara.
Jer selo nije samo prelo, stari običaji, domaća hrana i folklor. Selo su prije svega ljudi koji u njemu žive.
A njih je sve manje.
Odlazak mladih, starenje stanovništva, nedostatak radnih mjesta, problemi u poljoprivredi i nesigurni prihodi mnogo su veći izazov od organizovanja jedne manifestacije. Zato svaka priča o oživljavanju sela mora imati odgovor na jednostavno pitanje – šta će konkretno zadržati čovjeka na selu?
Predstavnici vlasti i ove godine najavljuju nove stimulativne mjere i ulaganja. Međutim, predizborni period uvijek otvara i dodatno pitanje – koliko su takva obećanja dugoročna i finansijski održiva, a koliko su dio političke kampanje?
Odgovor neće dati govori na manifestacijama, nego rezultati.
Biće ga moguće izmjeriti brojem novih domaćinstava, mladih poljoprivrednika, otvorenih radnih mjesta, izgrađene infrastrukture i ljudi koji su odlučili da ostanu.
Jer ako se nakon predizborne kampanje ponovo zaborave sela, teško će ih oživjeti nekoliko dana manifestacija tokom godine.
Srđevačko prelo pokazalo je da ljudi žele da sačuvaju običaje. Ostaje da se vidi da li će institucije uspjeti da sačuvaju i ono najvažnije – ljude koji bi te običaje trebalo da prenose budućim generacijama.
Jer “selo ne živi jedan dan”,. Ako zaista želimo da ga oživimo, mora živjeti svih 365 dana u godini.,
