Svakog dana majke rađaju Jovanoviće, Pernare i druge heroje prošlosti i današnjosti koji hrabro mijenjaju sisteme i države i toliko ih mijenjaju da je sve isto čak i gore.
Takva sorta junaka prepoznatljiva je po posebnom odnosu prema društvu, shvatanju i životu.
U jednoj od knjiga Albert Kami kaže da mu je potrebno promišljanje prije djelanja jer sve drugo ne bi imalo smisla.
Tu i nastaje naša avangarda jer preskače promišljanje i baca se na djelanje. Igraju a pravila ne znaju. Postoji podjela i mora se paziti na nju. Podjela se odnosi na današnju smradež i nekadašnju smradež koji su danas samo smradež.
Taj zaplet teško je objasniti jer se mora početi od korijena, tj. pojedinca. Pojedinac je ono što prećuti a ne ono što izgovori, samim tim oni koji izgovaraju tako lijepo sami se ističu kao smradež. Jer upravo ta smradež mijenja, čini, posjeduje. A ko je lud da ne posjeduje?
Na pionirski podvig današnje smradeži staje nekadašnja smradež ili samo smradež. Kako? Lako! Članstvom.
Regruti sa knjižicom Samo Smradeži postaju ćutljivi sa pojedinačnim ispadima gdje brane Samo Smradež, jer sad i oni sa velikim članstvom posjeduju, misle da mjenjaju ali sigurno posjeduju. A tu se javlja Današnja Smradež koja i dalje ne posjeduje a kamoli mijenja.
Ne mogu se sve knjižice za Samo Smradež podijeliti jer ne mogu imati svi isto, ne mogu svi dijeliti ni posjedovati, što je i dobro, ali i loše. Jer u ovom slučaju, posjeduje i djeluje Samo Smradež. S toga, Današnja Smradež u borbi za članstvo dolazi na ideju da prave svoje knjižice.
Članske karte za Današnju Smradež nije teško dobiti, samo reci “Da” i član si. Nema ih mnogo pa su i kurta i murta dobrodošli. Kao dobro obrazovana opozicija Samo Smradeži, Današnja Smradež se zalijeće hitro. Pojedini gubitnik koji se drži ideala zapisanih u bibliji opozicije djela do tamo sredine tridesetih kad shvata u kakvu je pizdu, Bože, krizu upao.
Na borbenoj liniji opozicije se ne mijenja ništa, samo se ističu za članstvo u poziciji. Jer pobogu, ko danas ne bi htio da bude Samo Smradež? Raznijeće te po kafićima i kojekakvim zborovima ali sva zla kob se spere na Jadranskoj obali ili negdje dalje, zavisi od lajavih usta.
Postoji na kraju i treća kategorija, potpuno izgubljena ali dobro inteligentna. Tu sortu nazivaju mladež. Teže se nalaze, sklanjaju se po edukativnim centrima gdje rade bez kinte a uočavaju se i u redovima zapadnih ambasada.
Ta sorta izbjegava veća okupljanja, bježe od knjižica, čuvaju se letaka i u velikom slučaju nisu u srodstvu ni opoziciji ni poziciji tako da nemaju za kafu i duvan.
Kako su ove tri sorte povezane veoma je jednostavno. Današnja Smradež se buni, kupi medijske poene, mijenjaju ulazna vrata na neupotrebljivoj kući. Pod pritiskom javnosti Samo Smradež prinuđena na izmjene odobrava promjenu ulaznih vrata. Ali troškove za ta vrata snosi samo mladež.
Uz troškove Samo Smradeži da ostane Samo Smradež i Današnje Smradeži da postane Samo Smradež, veliki broj članova mladeži doktorate, magistarske radove kao i uspješno završene fakultete gledaju da unovče tamo daleko, na zapadu, možda granicu-dvije preko.
Taj konfuzni zaplet i rasplet situacije ne može se lakše objasniti. Ta smradež ostaje i biće tu još dugo, barem dok para kapa. Mladež nije toliko ni glupa jer je svjesna da svaka promjena mijenja njih a ne druge, i da svaka promjena ide iz njihovog džepa.
Na kraju svega, kao pozitivni element, mladež ima dvije opcije: da postane smradež u nekom obliku ili da se čekira za državljanstvo negdje tamo daleko.
