Kada se priča o filmu, kada treba da ga gledamo, a kada se za taj pojam veže još jedna stvar koja je muškarcima najvažnija, u misli mi prvo dolazi samo jedan film. Stvar za koju kažu da je najvažnija sporedna, iako ne znam šta im je onda glavna. Ta stvar nije samo stvar, nego je čitav jedan proces, čitav život se vrti oko nje, od dječačkih koraka, do starih penzionerskih dana uz novinski papir. Riječ je o fudbalu.
Kada se pojam fudbala veže za pojam filma, tj kada film treba da pratimo iz ugla filmske kamere, samo mi jedan film uvijek dodje u misli prvi. Film koji je ostavio da sada na tom polju najveći utisak. Film poslije kojeg preko deset godina nije stiglo ništa što bi mu bilo makar blizu kada je u pitanju ova tematika. Film koji je prikazivao živote mnogih i film čiju su priču živjeli mnogi, bar u djelićima. Film čiju su poruku shvatili svi, bar većina koji se razumiju u ovu priču. Svi iz ulice, svi iz naselja, svi iz podgrupe i grupe, svi u školi, svi u kafani, svi navijači.
Riječ je o filmu čija radnja je smještena na ostrvo gdje je fudbal izmišljen i to u njegov glavni grad, centar svijeta. Bar onog fudbalskog. Riječ je o filmu koji priča priču o tome kako se voli i kako se navija za svoj klub i kako se brani njegov ugled. Kako se živi porodični i poslovni život, a jedini istinski trenutci življena su na dan utakmice na tribinama, gdje se svi osjećaju oslobođeno. To je priča o prijateljstvu koje postaje bratstvo, o svom kraju i naselju u kojem imaš sve, tako da ti iz drugog ništa ne treba. To je priča gdje je rivalitet sa suparnicima na najvećem nivou, ali se poštuje fer igra. A onog trenutka kada igra postane prljava, snose se posljedice za čitav život, nekada i živote mnogih.
Riječ je o filmu za mušku populaciju, ali ga je napravila jedna žena. Ovo je film Lexi Aleksander, njemice, bivše karatistkinje i kik-bokserke, koja je svoj život okrenula kasnije u filmsku umjetnost, pa tako na početku svoje karijere vrlo brzo stvorila ovaj film. Ovo je film u kojem sam prvi put vidio Čarlija Hanama, koji me je kupio za čitav život. Toliki je ostavio utisak da sam u narednim gledanjima njega vidio samo Pita ili ga bar tražio kroz njega. A nema sumnje da je Čarli bio prava osoba za ovu ulogu. Ovo je film u kojem glumi Frodo, a nije Gospodar prstenova. Tj. Elajdža Vud. On glumi u ovom filmu, što je tada bilo teško za percepciju. Frodo je bio u Gospodaru prstenova, a to se gledalo po deset puta, svaki dio, svake godine. Tako da je teško bilo vidjeti ovog glumca u ovakvom filmu, a da mu je ime Elajdža Vud je bilo prava senzacija.
Grin strit huligans (Green Street Hooligans) je naziv filma. Film nam priča o navijačima iz zapadnog Hema, tj navijačima fudbalskog kluba West Ham, tj o grupi pod nazivom Grin strit elit (Green Street Elite) i njihovom vođi Petu Danamu (Peter Pete Dunham). Ali ono što je važno jeste lik Meta Baknera (Elajdža Vud), koji je glavni lik ovog filma. Naime, on zbog problema sa drogom na svom koledžu, dolazi iz amerike u London kod svoje sestre, a tamo upoznaje njenog muža i njegovom mlađeg brata, pogađate- Pita. Tada, taj fini dečko sa Harvarda, koji kukavički podvijena repa dolazi u London, upoznaje jedan sasvim drugačiji život. Život pun strasti, iskrenog prijateljstva dobro pabovskog provoda i ono najvažnije velike doze adrenalina. I baš kroz tu njegovu priču smo i mi upoznavali čitav kraj i ljude, ali i dešavanja u vezi sa Vest Hemom.
Možda je i baš ovaj izbor uvoda priče, sa dječkom iz amerike, taj dio na kojem je nekako film dobio minuse, ili pomalo pao. Jer amerikanac i fudbal nikako nisu originalan spoj. Ali, eto direktorka se odlučila za ovaj dio. Baš njen izbor je i bila i druga strana u kojoj je apsolutno pogodila. A to je lik Šenon Danam, sestre, žene i majke. Kroz njen lik se dobija slika idiličnog i sporodičnog života, života sa čovjekom koji je prošao dane navijanja i brutalnosti, a sada je sreća na njihovoj strani. Bar do trenutka kad ga stvari ne povuku opet. U tim trenutcima se ogleda prava patnja i snose se posljedice koje ostaju do kraja života.
Najbolje se upoznaje Piter, ali i ostatak ekipe, gdje vidimo da svi imaju svoje privatne živote, ali kada je bratska krv u pitanju i zajednički cilj, svi se okupljaju i svi su zajedno. Kao što i pjesma iz filma kaže- krv je jedna (One blood).
Ovo je film o ljubavi. Ljubavi životu za jedan klub, za ljude pored sebe i za svoju porodicu. Za sve njih je ovo ljubav, i to prava, ona istinska za koju su spremni i da poginu.
