U ambijentu političkih pritisaka, finansijske nesigurnosti i regulatornih prijetnji, male redakcije postaju posljednja linija odbrane javnog interesa.
Portal eTrafika ima samo dvoje zaposlenih i desetak saradnika. Portal je fokusiran na izvještavanje o ljudskim pravima i manjinskim grupama, s tim da posstoji i dio tima koji se bavi istraživanjem korupcije i nepotizma. Veliku pažnju pridaju i neformalnoj edukaciji mladih novinara. Mikromreža je klasični lokalni portal koji djeluje na području Gradiške, Srpca i Laktaša. Imaju troje stalno zaposlenih novinara i pet do šest honoraraca.
Ova se dva medija, kao i velika većina drugih u BiH, suočavaju sa mnogobrojnim problemima godinama – finansije, kadar, saradnja sa vlastima, napadi i prijetnje. Glavna i odgovorna urednica eTrafike Vanja Stokić i glavni i odgovorni urednik Micromreže Bojan Trgić u našem podkastu „PST!“ govore o problemima manjih redakcija koje se bave informativnim i istraživačkim novinarstvom.
“Ja sam osnivač eTrafike i trebalo mi je sedam godina da se zaposlim na portalu. Najviše što smo imali je četvoro zaposlenih prošle godine u ovu dobu, Međutim, onda se situacija naglo krenula pogoršavati, pa smo otpustili dvoje ljudi. Mi se finansiramo isključivo preko projekata. Nismo komercijalni mediji i nemamo reklame”, kazala je Vanja Stokić.
Ona dodaje da je rad u takvim uslovima veoma iscrpljujući, jer u malim redakcijama jedna osoba obavlja više poslova. Vanja kaže kako trenutno radi novinarski, uređivački i menadžerski posao. Piše projekte, komunicira s donatorima, sastavlja izvještaje,
“Postoje trenuci kada shvatim da se pet dana nisam bavila svojim osnovnim poslom, a to je stvaranje i uređivanje sadržaja. Zavidim kolegama koji dođu sa trena u redakciju i počnu odmah da obrađuju materijal. Kada se vratim u redakciju, moram da odradim svu papirologiju koja se nagomilala dok mene nije bilo tu. Srećom naše priče nisu hitne i ne moraju biti objavljene danas ili sutra”, istakla je Stokić.
Trgić kaže da je na Micromreži situacija ista kao i na eTrafici – borba iz dana u dan. U redakciji svi rade sve, ali često ni to nije dovoljno. Kada neki projekat bude završen, novi nije spreman i tada ulaze u „usko grlo“.
“Imamo nešto marketinga, pa opstajemo. Nama nije toliki problem novac koliko nam je problem vrijeme. Nekad bismo napravili neku lijepu priču i došli bismo marketingom do nekih klijenata, ali jednostavno nemamo dovoljno vremena od obaveza. U malim redakcijama nikada nema dovoljno ljudi koji mogu pogledati tekst da ne promakne neka greška”, priča Trgić.
Njihova saradnja sa lokalnom vlašću je, dodaje on, izuzetno komplikovana. U jednom momentu novinare ovog portala gradski oci doživljavaju kao neprijatelje, a u drugom kao saradnike. Ako objave informaciju koja se glavešinama ne sviđa, onda ne mogu dobiti odgovor ni na najobičnije pitanje.
“Imali smo s tim problema prije četiri-pet godina kad smo aktivno počeo da radimo i kad smo počeli da radimo različite priče koje dotad nije niko radio na našem terenu. Sad je dosta lakše, jer su ljudi shvatili kako radimo”, kazao je Trgić.
Mediji koji se finansiraju pomoću projekata označeni su domaćim izdajnicima, stranim plaćenicima, ustašama, balijama, čuvarima Vatikana, masonima i zavjerenicima protiv srpskog naroda. Vanja Stokić kaže da je to veoma stresno i uznemirujuće za većinu medija.
“Kada je ponovo počela priča o registru stranih agenata, ljudi su počeli da pišu na naše najobičnije postove na mrežama: Ko vas plaća, od koga dobijate pare, na čijem ste spisku. Imali smo objavu o epiduralnoj anesteziji na koje porodilje imaju pravo i onda je jedan ljekar krenuo da negoduje i da pita ko nas plaća i da tvrdi da smo NVO sekta koja ruši tradicionalnu porodicu”, istakla je Vanja Stokić.
Ona smatra da su ljudi sluđeni i da više ne znaju u šta da vjeruju. Bombarduju ih sa svih strana i oni tumaraju kroz šumu informacija i „olajavanja“ koja stižu sa svih strana,
“Mi imamo vrlo specifičnu publiku. Naša publika zna da smo mi veoma transparentni. Registrovani smo kao udruženje građana i finansiramo se projektima. Nikada to nismo krili, jer smatram da ništa u našem radu nema pogrešno”, ističe Stokić.
I Micromreža i eTrafika su u posljednjih nekoliko dana „na meti“ Poreske uprave. Inspektori su, dodaju i Vanja i Bojan, izuzetno pristojni i nikakvih neugodnosti nije bilo. Kontrole su počele nakon što je Narodna skupština usvojila tzv. Zakon o stranim agentima.
“Ja nisam iz Banje Luke pa moram stalno da dolazim iz Gradiške u Poresku upravu i to mi oduzima mnogo vremena. Nemamo čega da se bojimo. Svi znaju kako projekti funkcionišu. Izvještaje koje šaljemo donatorima možemo odmah pokazati i inspektorima. Ali, ne sviđa mi se taj pritisak. Kada Gradiška dobije nekoliko miliona maraka od stranih donatora, gradsku upravu niko ne optužuje da su domaći izdajnici”, rekao je Bojan Trgić.
/Goran Dakić – GERILA/
