U narednoj analizi rezultata Opštih izbora analiziraćemo nekoliko nivoa vlasti, uporediti ih i probati uvidjeti šta nam govore ti rezultati. Biće zaista zanimljivo utvrditi kome su i od koga otišli glasovi.
Prvenstveno ćemo se bazirati na Izbornu jedinicu dva, mada će naša analiza često prelaziti granice ovih okvira.
Ono što je najupečatljivije, jeste rezultat SNSD-a u Izbornoj jedinici dva, gdje je ova partija prebacila 30.000 glasova i uspjela da ugrabi četiri direktna mandata u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Sa druge strane opozicija (SDS i PDP) su osvojili 15,5 hiljada glasova, još ako im dodano 3.200 glasova Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića, jasno je da ni opozicija nije podbacila.
Doduše, opozicija je osvojila koju hiljadu glasova manje u odnosu na opšte izbore prije četiri godine, a ti glasovi su otišli SNSD-u i omogućili mu četvrti mandat. Ipak, iza ovih rezultata krije se zaključak da je narod glasao ZA i PROTIV. U tom procjepu, sve partije, koje nazivaju satelitima su prošli katastrofalno i ostale bez mandata.
Malo ćemo se zadržati na partijama poput Ujedinjene Srpske, DEMOS-a, DNS-a, Socijalističke partije, SPS-a, NDS-a i ostalih. Narod je, bar po rezultatima izbora, jasno poručio da želi da mu se nešto drugo ponudi, neka vrsta alternative, što ruku na srce nije imala ni jedna od spomenutih partija. Sve su one ličile jedna na drugu, s ciljem da uz Dodika sisaju pare iz bužeta.
Što se DNS-a tiče, ukazivao sam na to da je ova partija zbunila svoje glasače i tako je bilo, pa im se rezultat glasanja obio o glavu. Nikakav treći put oni nisu ponudili.
U Ujedinjenoj Srpskoj nisu shvatili da njihovom predsjedniku Nenadu Stevandiću ova izborna jedinica služi za kompenzacione mandate. U DEMOS-u nisu imali jasne politike, pa se Vladimir Janković stopio sa Strahinjom Jurišićem, Snježanom Gvozden, Rajkom Lajićem, za koje je jedino jasno da podržavaju Zorana Adžića i SNSD.
Treba dodati i to da Snježana Gvozden ima šansu da u komplikovanom političkom sistemu uđe u Narodnu skupštini Republike Srpske, zbog nacionalnog ključa ali je to sada duga priča, koja iziskuje zaseban tekst.
Ako se vratimo na SNSD, jasno je da su i Prnjavor i Laktaši ovaj put shvatili da neće imati poslanika ako se ne udruže, jer je Gradiška najdominantnija, pa su isto i uradili, čime su iz igre ispali Ognjen Žmirić i Zvjezdan Panić, koji očigledno nisu zajedno radili. U SNSD-u se spekuliše da bi Denis Šulić mogao biti minister porodice, omladine i sporta što znači da bi i Prnjavor mogao dobiti svog poslanika.
SNSD-om ću se još zabaviti kada su u pitanju kandidati za predsjednika RS i člana Predsjedništva BiH, gdje neke stvari ne štimaju, a kojima će se sigurno pozabaviti i sam Milorad Dodik.
Šta se dešava u SDS-u još niko nije odgonetnuo ali je jasno da za Vesnu Gluvić-Čelić nisu radili ni ljudi iz Gradiške. Sa druge strane Aleksandar Trninić je beskrupulozno ušao u trku za narodnog poslanika i kupio je sve, kako u Gradišci, tako i u Srpcu. Po aktuelnim rezultatima vidljivo je da će se kriza u gradiškom SDS-u i dalje nastaviti.
PDP je iskoristio popularnost koju ima Jelena Trivić, a Dončić kao iskusni lisac u politici je znao da mjesto nosica liste znači i mandat. Ova izborna jedinica bi mogla dobiti još jednog narodnog poslanika, jer je Saša Jovičić iz Srpca na kompenzaciji, ali treba sačekati konačne rezultate CIK-a.
Sve u svemu narod je zaista rekao svoje i tražio je od političara konkretne stvari. Od Nebojše Vukanovića i Jelene Trivić je dobio nešto novo i konkretno, od Mirka Šarovića nije i možda baš tu opozicija treba tražiti krivca za poraz.
