Vanredni izbori za predsjednika Republike Srpske ogolili su suludu politiku SNSD-a, čije je rukovodstvo mijenjalo odluke kao čarape, pa je zbunjenom članstvu predsjednik Dodik morao doturiti koji glas iz Doboja, Zvornika i Laktaša.
U Gradišci je situacija specifična, s obzirom da SNSD na čelu sa gradonačelnikom Zoranom Adžićem kontroliše apsolutno sve. Koalicioni partneri su privjesci koji dobijaju mrvice ali podanički ćute i usisavaju te mrvice. Međutim, i pored apsolutne kontrole javne vlasti i ono što je važnije, javnih resursa, te podršku republičkog nivoa, razlika od 1022 glasa je mizerna.
Ako tome dodamo činjenicu da SDS u Gradišci postoji više kao pojam nego kao partija, da je PDP ušao u fazu rekonstrukcije ali mu se ne nazire jasan opozicioni put, te Radislava Dončića i njegov Narodni front, koji se odmah poslije izbora podijelio, zvuči kao utopija 7.460 glasova Branka Blanuše.
Vrh ledenog brijega izgleda ovako ali kada zaronimo dublje, jasno je da pomenuti broj glasova opozicionog kandidata za predsjednika RS nije slučajan. Nema sumnje da je narod glasao ZA i PROTIV. Za su bili oni koji bi sačuvali funkcije pod svaku cijenu, a ostali protiv.
Polazeći od izlaznosti, za koju ne možemo nikako reći da je bila mala, kako nam se čini, narod je poslao jasnu poruku. Da pojasnimo izlaznost i nelogičnosti broja birača u Gradišci, gdje recimo imamo podatak da po posljednjem popisu stanovništva u Gradišci živi 49.196 stanovnika, a po CIK-u (GIK-u) broj birača iznosi 54.864. Ako broju stanovnika oduzmemo minimalno 15 hiljada maloljetnika, koji nemaju pravo glasa i dio stanovništva koje živi u radi u inostranstvu, onda s pravom možemo reći da je izašlo više od 50 odsto građana na glasanje.
Gradiščani su jasno poručili SNSD-u da nisu zadovoljni njihovom vlašću, pogotovo oni u prigradskim i gradskim naseljima, gdje je na pojedinim biračkim mjestima pobijedio Branko Blanuša. Ovo znači da asfalt u Jurkovici i Petrovom Selu ne može zamaskirati ignorisanje ulaganja u grad.
Gradiška je od republičke vlasti stavljena u drugi plan, što se može vidjeti na primjeru rekonstrukcije magistralnog puta Klašnice-Gradiška, gdje je u Laktašima posrnula Niskogradnja uspjela da završi rekonstrukciju puta, dok Gradiščani i dan danas muku muče s ovom rekonstrukcijom. Kružna raskrsnica Jabuka je završena na jedvite jade, sa velikim kašnjenjem, a ne treba podsjećati na magistralni put od milion KM u Kruškiku, koji je nakon 10 dana rekonstrukcije propao.
Gradiška nema hotel, stadion FK “Kozara” se raspada, a reflektora ni na vidiku, što su projekti koje neće biti moguće realizovati bez pomoći institucija Republike Srpske. Ako tome dodamo propast Drvne industrije u Gornjim Podgradcima, iz kojih se eksploatiše kamen i šuma, dok njima ne ostaje ništa. Uz to podsjećamo čitaoce da je zbog igranke vlasti na republičkom nivou Gradiška ostala bez projekta vrijednog oko 30 miliona KM i prečistača otpadnih voda.
U Gradišku se ulaže ali naporima lokalne vlasti, koja je, dok je to bilo moguće crpila sredstva međunarodnih fondova. Kada je Republika Srpska zapala pod tihe sankcije Zapada i to je presušilo, što se jasno vidi na terenu. Vide to i građani koji su pokazali šta o svemu misle na izborima.
Bez obzira na pobjedu Siniše Karana, SNSD je gubitnik izbora, što će najbolje naredni izbori pokazati.
