U Lijevče polju završena je sjetva uljane repice. Ove jeseni planirano je oko 500 hektara pod ovom ratarskom kulturom, a među proizvođačima je i mladi poljoprivrednik Nemanja Matić iz Cerovljana.
Za uljanu repicu, međutim, sjetva je tek početak. Zahtjevna priprema zemljišta, skupa mehanizacija, repromaterijal i neizvjesnost prinosa i otkupne cijene čine ratarsku proizvodnju ozbiljnim finansijskim ulaganjem.
U tom kontekstu, Matićima je 30 hektara poljoprivrednog zemljišta dato u trajni zakup od Gradske uprave Gradiška. Za mladog proizvođača to znači sigurniju osnovu za planiranje proizvodnje i mogućnost da ulaže u gazdinstvo bez neizvjesnosti oko zakupa zemljišta iz godine u godinu.
Drugi važan element su podsticaji za nabavku mehanizacije. Matići su uz pomoć dostupnih programa podrške nabavili potrebnu opremu, čime su smanjili zavisnost od usluga drugih proizvođača i stvorili mogućnost da veći dio proizvodnje obavljaju vlastitim kapacitetima.
Ali pitanje ostaje – koliko je takva podrška dovoljna za dugoročan opstanak mladog poljoprivrednika?
Trideset hektara zemlje jeste značajna proizvodna baza, a savremena mehanizacija olakšava obradu. Ipak, konačna računica zavisi od prinosa, cijene repromaterijala, otkupne cijene i tržišta. Jedna loša proizvodna godina može značajno promijeniti tu računicu.
Primjer iz Cerovljana zato pokazuje i širu sliku. Ako je cilj da mladi ostanu na selu, nije dovoljno samo omogućiti pristup zemljištu i pomoći u kupovini mehanizacije. Potrebni su i stabilni uslovi proizvodnje, siguran plasman i prihodi koji će mladom proizvođaču omogućiti da od poljoprivrede živi.
Nemanja Matić za sada svoju budućnost vidi u Cerovljanima. Završena sjetva uljane repice novi je korak u tom planu. Da li će 30 hektara zemlje i ulaganje u mehanizaciju biti dovoljni za dugoročnu i održivu proizvodnju, pokazaće naredne godine.
