Divlje svinje godinama prave velike štete poljoprivrednicima uz rijeku Savu, a ovogodišnja situacija, posebno na području Bistrice, Vrbaške i Gšnice, ponovo je otvorila pitanje ko je odgovoran za zaštitu usjeva i imovine poljoprivrednika.
Na imanju Vlade Pejića iz Bistrice štete na kukuruzu su velike. Divlje svinje su, kako tvrdi, uništile značajan dio zasijanih površina, ostavljajući iza sebe prazne njive i dodatne troškove za proizvođača.
Vlado Pejić, koji se godinama suočava sa istim problemom, kaže da poljoprivrednici više nemaju razumijevanja za situaciju u kojoj se šteta ponavlja iz godine u godinu, dok se konkretno rješenje ne nazire.
Ništa bolja situacija nije ni kod Žarka Švrake, kojem su divlje svinje ugrozile proizvodnju hrane za muzne krave. Za njega uništeni kukuruz nije samo gubitak prinosa, već direktna prijetnja opstanku farme.
Problem je posebno izražen zbog specifičnosti ovog područja. Parcele se nalaze uz Savu, na području Milave, koje je nebranjeno i predviđeno za plavljenje. Upravo zbog toga poljoprivrednici imaju ograničene mogućnosti zaštite i korištenja zemljišta, dok istovremeno od usjeva zavisi njihov prihod i ishrana stoke.
Dodatni apsurd vide u činjenici da se zemljište nalazi u lovištu kojim gazduje Lovačko udruženje “Prosara“. Iako se iz ovog udruženja, prema riječima poljoprivrednika, pozivaju na odredbe Zakona o lovstvu i propisane procedure, ratari smatraju da se takvim pristupom zanemaruje stvarni problem na terenu.
Jer, ako se zna da je riječ o području na kojem se divlje svinje godinama zadržavaju i da njihova brojnost predstavlja ozbiljnu prijetnju usjevima, postavlja se pitanje da li je dovoljno samo pozivati se na zakonske odredbe ili bi upravljanje lovištem trebalo podrazumijevati i aktivniji odnos prema štetama koje trpe ljudi koji na tom prostoru proizvode hranu.
Poljoprivrednici ne spore pravo lovačkog udruženja da posluje u skladu sa zakonom. Međutim, očekuju da se, u okviru zakonskih mogućnosti, preduzmu konkretne mjere kako bi se štete spriječile ili svele na najmanju moguću mjeru.
Posebno ih, kažu, pogađa osjećaj da su prepušteni sami sebi – da moraju obrađivati zemljište na nebranjenom području, strahovati od poplava, a zatim i od divljih svinja, dok se odgovornost prebacuje sa jedne institucije na drugu.
Vlado Pejić i Žarko Švraka upozoravaju da ovakav odnos više ne mogu prihvatati kao normalan. Ukoliko se problem ne počne sistematski rješavati, poljoprivrednici iz Vrbaške, Gšnice i Bistrice najavljuju odlučnije i radikalnije mjere u borbi za svoja prava.
Pitanje koje se nameće jeste jednostavno – ako se od poljoprivrednika očekuje da poštuju sve propise i obaveze, ko će preuzeti odgovornost kada zbog neefikasnog upravljanja lovištem njihove njive budu uništene?
Za ljude koji od poljoprivrede žive, ovo više nije pitanje nekoliko redova kukuruza. To je pitanje egzistencije.
