Na brdima zavičajnog sela blizu zvijezdama i mirisima ljepote Dragoljub Galić iz sela Goleši nadomak Banjaluke u prisustvu većine mnogobrojne porodice proslavio je 108. rođendan. Krepki starac, vidno sretan i zadovoljan što mu se okupila porodica, popio je šampanjac, pojeo komad torte i pogasio rođendanske svjećice.
Njegovi potomci su u čast svoga oca, djeda i pradjeda pjevali uz punu trpezu za koju su se pobrinuli sin Damjan i snaha Jelisavka sa kojom čiča Dragoljub živi. Oko gašenja rođendanskih svjećica pomogao mu je praunuk Stefan .
Vedri i dobro raspoloženi slavljenik je poželio želju i nazdravio šampanjcem. Ni u tako poznim godinama ne libi se da popije čašicu ili dvije iako je, kako priča, alkohol i duvan ostavio prije više od 40 godina. Parče torte i čaša šampanjca kao da ga pokrenuše i razvezaše jezik pa se ispod sijedih brkova slatko nasmeja kada ga upitasmo da nam otkrije recept za dugovečnost.
“Nemu tu velike mudrosti, djeco draga. Šta ti bog da! To je recept”, kroz smijeh odgovori deda.
Iako nikada nije napuštao rodne Goleše, živio je u čak sedam država i preživio tri treška i duga rata. Rođen je u Austrougarskoj 12. oktobra 1909. godine. Momkovao u Kraljevini SHS, ženio se u Kraljevini Jugoslaviji. Kao četnik, ali i kao partizan ratovao je protiv NDH, a o bogatoj porodici se starao u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji i SFRJ, u kojoj je njegova kuća prvi put dobila struju. Za dejtonsku BiH kaže da je možda i najbolji period u kome je živeo, ali ne zbog državnog uređenja, već lakoće življenja.
“Stara vremena su bila dobra, ali se živjelo lošije. Danas je sve lakše i bolje je vrijeme. Nije ranije bilo posla koliko ima danas. Nije bilo ni hrane kao danas, jeo se kukuruz, pšenica, a sada nema čega nema, sada vam je djeco moja raj, malo se radi a ima se svega i svačega po možda malo i previše“, priča deda Dragoljub.
Ovaj vjrovatno najstariji živi Srbni je bio punih 75 godina bio u braku s suprugom Miljom koja je umrla 2002. godine u 93. godini života. Starina kaže da ga ga najžešće boli to što je doživio da sahrani svoje petoro djece. Dvoje su još živi ,kćerka Krsta koja ima 85 godina i sin Damjan (72). Od potomaka ima 11 unučadi i 16 praunučadi, na šta je posebno ponosan.
„Prije tri godine sam ispratio unuku Nadu u penziju. Moglo je biti i čukunuka, ali praunuke samo idu u školu i nikako da se udaju“, kaže deda Dragoljub.
Cijeli život Dragoljub se bavio poljoprivredom i fizičkim poslovima. Od rada nikada nije bježao, oduvijek je volio da radi na imanju i tjerao je druge da rade. Do prije dvije godine pomagao je sinu u košenju trave i održavanju domaćinstva, a iako je još uvijek pokretan za te poslove sada nema snage. Ipak, svakog dana malo sa štapom u ruci odlazi u šetnju oko kuće. Neposredno pred rođendan unuk Veselko Galić obećao je da će doći da ga sredi i obrije mu bradu, ali deda nije želio da ga zamara pa je i to obavio sam.
„Kada nam se da da nešto radimo, deda obično uzme alat i tako nas sve natjera da se pokrenemo“, priča unuk Veselko.
Kada smo se spremali da krenemo ispraćala nas je dobra Dragoljubova snaha Jelisavka, kao i proteklih rođendana a čiča nam poželio da se „ako Bog da“ i dogodine za njegov rođendan popnemo na brda zavičaja u zagrljaj zvijezda kako je to govorio pokojni mu komšija poznati književnik Đuro Damjanović kojeg se starina rado sjeća i često po dobru pominje.
