Prethodni vikend u BiH, mediji su proglasili crnim vikendom. Na putevima naše države, u stravičnim sobraćajnim nesrećama, živote je izgubilo sedam osoba. Nekoliko gradova je zavijeno u crno, a među njima je i Gradiška.
Prema statistikama u 2021. godini, smrtno stradalih slučajeva u saobraćajnim nezgodama, ukupno je bilo 255, a u prethodnoj, 2022. godini, taj broj je porastao na 260. Zastrašujući je i podatak da je u ovako maloj zemlji, u proteklih 10 godina na cestama naše države stradalo najmanje 3000 ljudi. Iako mi je teško ljude posmatrati kao brojke, posebno u ovakvim slučajevima, statistika je ipak nešto što daje vjerodostojne podatke o stvarnom stanju, ali i gorivo za crvenu lampicu upozorenja u našim glavama koje ukazuje na postojanje problema. Najčešći uzrok ovih nesrećnih događaja su prekoračenja brzine i vožnja u alkoholisanom stanju. Kako mi kao narod, u genima imamo tendenciju da jurimo i žurimo bez razloga i takmičimo se čak i sami sa sobom, kada nemamo s kim, a sa alkoholom upoznajemo djecu već u njihovom predškolskom uzrastu, pivo ili rakiju iz čepa radi zabave, o ova dva, najčešća uzroka, treba i najviše da se govori. Potrebno je da govorimo o tome i preventivno, a ne samo kada se dese tragedije.
Kako se mi odnosimo prema brzoj vožnji?
Ne znam za vas, ali ja na svojim socijalnim mrežama jako često mogu vidjeti snimke kontrolne table automobila, gdje se vidi kako je neko prekoračio brzinu, mnogo više od onoga što je dozvoljeno i to bez problema objavljuje. Ti snimci se ponosno pokazuju, da se nekome dokaže kako je dotični/na, lud/a i brz/a, a dok to radi obično jednom rukom drži volan, a drugom telefon. Ne radi se to samo na otvorenim putevima, nerijetko to budu snimci i gradske vožnje. Trke na cesti, makazice, preletanje, izletanje, preticanje u krivinama, kod nas su svakodnevnica.
Uz kafu ili pivo, kolege se u kafani hvale ko je brže stigao iz Topole do Mahovljana ili ko je bolje preticao dva šlepera u krivini na Vlašiću. Da stvar bude gora, to nisu tzv. lovačke priče, to su stvarni događaji koji tako prepričani pozivaju sagovornike da oni urade nešto brže i luđe, ne bi li imali šta ispričati kada se opet nađu u istom društvu.
Jednom prilikom sam upoznala muškarca, koji je tada imao blizu 40 godina, i koji je tokom svih tih godina veliki broj puta izazvao saobraćajne nesreće. Lomio je ruke, noge, vilicu, imao šinu u njoj, više puta zamalo ubio nekoga ili sebe, ali nije nikada odustao. I dalje je npr. vozio preko sto na sat, po brdskom putu, punom krivina, odrona i klizišta. Iako je prilično često bio u situacijama gdje je i sam mogao poginuti, on je nastavio po svome, jer je dobar vozač i voli adrenalin.
Obično takvi vozači tvrde da su dobri vozači, te da su u svoju vožnju sigurni koliko i sami u sebe, te da imaju apsolutnu kontrolu nad vozilom. Ne sumnjam da su spretni, ali evo npr. i ja sam dobar hodač, pa sam jednom prilikom u 12:00 popodne, upala u šaht na trotoaru, i bila sva izgrebana, sa čvorugom na glavi, dok sam se okretala da mahnem drugarici, ne prestajući da hodam. Od tada stanem, pa mašem, ali uvijek ima onih koji ni poslije toga ne bi stali nego bi krivili šaht ili drugaricu, što su se našli tu gdje jesu. Krajnje neodgovorna stvar je nazvati sebe dobrim vozačem, ukoliko ugrožavate svoj život ili život drugih učesnika u saobraćaju.
Alkohol i vožnja
Drugi, najčešći uzrok nesreća na cesti je alkohol. U martu ove godine, PU Gradiška, je u najavljenoj kontroli prisustva alohola kod vozača, iz saobraćaja isključila 36 vozača zbog prisustva istog, od ukupno kontrolisanih 820 učesnika u saobraćaju. Vjerujem i da se svi sjećate djevojke iz Gradiške čiji je alkotest pokazao 5,19 promila alkohola dok je vozila. Pomenutu djevojku su ispod objavljenje vijesti dizali u zvijezde, nazivali kraljicom, i slali joj aplauze u vidu stikera, za taj junački podvig. Pitam se koliko bi zaista bio junački da je ubila sebe ili nekog drugog.
Šta se dešava sa nama i našom svijesti koja uopšte ne razmišlja o posljedicama sjedanja u alkoholisanom stanju za volan? Kako to da nam više nije važan ni naš, a ni tuđi život? Jedan od mojih poznanika je prestao piti kada je iz centra Banja Luke, dovezao auto do Budžaka i nije se sjećao kako ga je dovezao. Ustao je izbezumljen ujutru i dok je trčao oko auta da vidi da nema tragova da je nokog udario, zakleo se sebi da više neće nikada pijan sjesti za volan. Da naglasim, kada je počeo da pije, njegova namjera nije bila da se obeznani, ali je tada bez obzira na namjeru, shvatio da se to može desiti, čak i kada ne planira. Malo ko i planira da se ne sjeća kada počne da pije. Svi misle da se njima takvo nešto ne može dogoditi, a one se onda ipak dogode.
U svom životu sam vidjela nekoliko teških saobraćajnih nesreća. Dvije lančane negdje u Krajini, jednu gdje je udaren pješak, motociklistu zabijenog u stub i ne znam koji od tih prizora mi je bio traumatičniji. Međutim, najviše me je pogodilo kada sam u vrijeme dok sam još studirala primila vijest da su u gradu u kojem sam odrasla, pogiunala naša četiri druga od kojih je najstariji imao 20 godina. Sletjeli su sa puta i na mjestu ostali mrtvi. Sa jednim od njih sam bila izuzetno bliska, družili smo se u naselju i bar jednom sedmično dijelili štrudlu od smokve koju smo oboje obožavali. Mjesecima poslije toga sam viđala njegovo lice u drugim ljudima na ulici, i nekako sam se jedva pomirila sa tim da ga više nema. Njihovim porodicama je sigurno bilo najteže.
Poenta nije to, hoćete li vi platiti ili izbjeći kaznu za brzu vožnju ili vožnju u alkoholisanom stanju. Za par stotina maraka, gore dole, vaš život se značajno neće promijeniti. Ali ubijete li sebe ili nekoga dok vozite u takvom stanju, ne uzimate samo taj jedan život, nego utičete na živote mnogih u vašem ili okruženju te osobe svojom odlukom. Zato ne budite sebični i prije nego što pomislite da vam treba doza adrenalina, ili vam se ne da otići pješke kući ili pozvati taksi, dok ste pod dejstvom alkohola, pomisite na sve one ljude koje volite i odučite da vozite sigurno za sebe i sigurno za druge.
Za kraj vam dijelim priču koji je kao mlad sjeo za volan i nakon saobraćajne nezgode jedva ostao živ.