U Gradišci danas postoji samo jedan noćni klub – Discont. Nakon jedan sat iza ponoći, građani praktično nemaju gdje da odu. Grad koji je nekada imao raznovrsniju ponudu noćnog života sveden je na jednu adresu, dok sve ostalo završava prije nego što noć zapravo i počne.
Do nedavno je, pored Disconta, radio i noćni klub Utopia, koji je zatvoren nakon praznika. Njegovo gašenje otvorilo je pitanje da li je problem u tome što niko više ne želi da se upusti u rizik otvaranja noćnog kluba ili, jednostavno, nema dovoljno zainteresovanih za noćni život tokom cijele godine.
Tokom ljeta situacija djeluje življe. Otvara se splav, organizuju se koncerti popularnih pjevača i grad na kratko dobije energiju kakvu mladi priželjkuju tokom cijele godine. Međutim, čim se sezona završi, ključ splava ostaje u vratima. Jesen i zima vraćaju Gradišku na staro, jedan klub i nekoliko lokala koji rade do jedan sat iza ponoći. Do tada mladi mogu izaći u Kamel, Da me nije, 919, ali poslije toga izbor prestaje. Mnogi zato vikendom odlaze u druge gradove, noseći sa sobom i novac i energiju koja bi mogla ostati u lokalnoj zajednici.
Poseban problem je gotovo potpuni izostanak rok muzike. U Gradišci rok scena praktično ne postoji. Svirke uživo mogu se pronaći u lokalu Da Me Nije, dok je ostatak ponude sveden na komercijalniji repertoar. O koncertima da i ne govorimo, godišnje se u Areni Gradiška održe tek dva veća koncerta, što je skromno za grad koji ima i prostor i kapacitet da organizuje događaje na otvorenom. Takvi sadržaji, međutim, izostaju.
Grad raspolaže infrastrukturom, ima trgove, otvorene prostore i Arenu, ali nedostaje kontinuitet i jasna strategija razvoja kulturno-zabavnog sadržaja. Više se ulaže u gradnju i infrastrukturu nego u sadržaje koji bi unaprijedili kvalitet života građana. Gradonačelnik Gradiške, Zoran Adžić, fokus stavlja na projekte koji se vide i mjere betonom, dok se za organizaciju koncerata i raznovrsnijih kulturnih dešavanja izdvaja znatno manje sredstava. U neformalnim razgovorima često se može čuti da, kada treba “potrošiti” na uživanje svih građana, budžet postaje osjetljivija tema.
Grad za Novu Godinu nije organizovao vatromet, a kamoli koncert, pa su građanji prisiljeni bili da idu negdje mimo svog grada, jer u svom gradu nisu imali ništa.
